Ukrašavanje božićnog drvca nekoć i sada

Pišu: Andrea Dadić i Maja Šuta

Božić nosi puno lijepih običaja, ali jedan od najljepših jest kićenje božićnog drvca. Međutim, današnji načini ukrašavanja drvca znatno se razlikuju od načina naših baka i djedova. Nekoć su se drvca ukrašavala znatno skromnijim ukrasima, a danas ona postaju prava umjetnička djela.

Ukrašavanje božićnog drvca nekad

Običaj kićenja božićnog drvca raširio se sredinom 19. stoljeća. Na Badnjak su muškarci u šumama sjekli borove te ih nosili kući kako bi ih žena i djeca ukrasili. Kitili su se jabukama, šljivama, kruškama, raznim slasticama, bombonima i ukrasima izrađenim od papira. Među ukrasima posebno su se izdvajali pozlaćeni orasi i lješnjaci. Neki su na drvca stavljali komadiće vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg, a ispod drvca redovito su se postavljale jaslice koje su bile napravljene od drveta te su simbolizirale Isusovo rođenje.

Ukrašavanje drvca sada

Iako neki i danas poštuju stare običaje i drvca kite kako su to radili naši stari, mnogi ipak kupuju razne bogate ukrase koji se mogu nabaviti gotovo na svakom koraku i po odličnim cijenama. Ono pravo i prirodno drvce u većini domova zamijenilo je umjetno jer je tako jednostavnije. Također, uz kuglice za kićenje drvca, neizostavne su i lampice koje čine podlogu svakog ukrašavanja. Danas prilikom ukrašavanja drvca vrijedi pravilo što više to bolje. Prije je bio običaj da se drvce ukrašava na Badnjak, no danas većina počinje s ukrašavanjem još i prije početka prosinca. Čar ukrašavanja božićnog drvca jest ta da ne postoje pravila, nego svatko ukrašava prema svojoj osobnosti, ukusu i stilu.