Piše: Hana Duišin
Nakon što sam bila bombardirana različitim mišljenima o seriji Emily u Parizu, odlučila sam za vrijeme samoizolacije i sama ju pogledati. Brojni kritičari seriju nisu pozitivno ocijenili, a pogotovo su oštri Francuzi koji istu osuđuju jer smatraju da su Pariz i Parižani prikazani kao klišej. S obzirom da sam zaljubljenik u modu i Pariz, nije me puno trebalo nagovarati da pogledam seriju. Započela sam maraton gledanja i ne mogu reći da sam požalila.
S obzirom da je autor serije Darren Star, koji je zaslužan za megauspješnu seriju Seks i grad, moja visoka očekivanja i za seriju Emily u Parizu bila su u potpunosti razumljiva. Gledajući seriju, uočila sam brojne sličnosti s Derrenovom najpopularnijom serijom. Iako nije ni približno kvalitetna kao Seks i grad, serija je skroz dobra za provesti opuštenu večer pred televizijom ili laptopom.
Već u naslovu serije otkriveno nam je mjesto radnje i samim time stvaramo u glavi sliku same serije. Spoj Pariza kao predivne destinacije i grada ljubavi, stila i odlične glazbe te mlade djevojke, koja isti otkriva, izgleda veoma interesantno. Vjerojatno je zato i privukla veliki broj gledatelja. Osim toga, popularnosti serije sigurno pridonosi i činjenica da je izašla za vrijeme brojnih samoizolacija, stoga nam je svima trebalo nešto što će nam odvući pažnju od svakodnevnih pandemijskih vijesti te nas odvesti na putovanja koja su nam u to vrijeme bila onemogućena.
Glavni lik Emily mlada je marketinška stručnjakinja, koja je spletom okolnosti iz Chicaga došla raditi u Pariz. Prije samog dolaska u grad stvorila si je savršenu priču kako će taj njen život izgledati, no ubrzo je shvatila da je čeka pomalo drugačija stvarnost. Emily je zabavna, simpatična te se savršeno uklapa u kostimografiju Patricije Field, žene koja je zaslužna za ikonične kombinacije svima poznate Carrie Bradshaw.
Problem koji ima Emily, i koji je podijelio publiku, jest taj što je izgradila utopijsku viziju Pariza na stereotipima: dobra hrana, romantika i arhitektura. Međutim, kada stigne u grad, ruši svaku iluziju o tim stereotipima. Što sam više gledala seriju, shvaćala sam zašto su se pobunili francuski kritičari. Naime, u ovoj se seriji francuski narod karakterizira poprilično negativno te su njihove glavne odlike arogantnost, prljavost, lijenost, ogorčenost i zloća. Mlada Amerikanka kreće se u tom francuskom društvom te je ona opreka istima. Upravo je ona ta i koja nam objašnjava kako život u Parizu funkcionira.
Iako serija predstavlja Francuze kao nepristupačne i namrgođene ljude, možemo reći da je problem ipak drugačije prirode. Oni imaju drugačiju kulturu prikazivanja gostoljubivosti, a i većina njih ne govori engleski pa to stvara dodatne probleme samoj Emily. Po pitanju engleskog jezika serija opisuje situaciju u Francuskoj prije neki dvadesetak godina, ali danas se situacija promijenila.
Također razliku između Amerikanaca i Francuza u seriji istaknuli su i u pristupu poslovnim obvezama. Francuzi su prikazani kao veoma opušteni te na posao dolaze kada im se prohtje dok je Emily poprilično odgovorna i svakog puta dođe ranije. Također je stavljena kritika i na ponašanje Francuza u braku. Većinom su prikazani kao nevjerni i da su afere nešto normalno i uobičajeno. Jedan od prvih klijenata glavne junakinje serije, Antoine Lambert, u braku je i zavodi žene te ima aferu. Kada sve ovo sumiramo, možemo shvatiti zašto je serija izazvala gnjev francuskog društva.
Da zaključimo, Emily u Parizu stvorena je za skratiti vrijeme u ovom razdoblju pandemijskog mrtvila. Opuštajuća je i zabavna, a gleda se u jednom dahu jer je „navlakuša“. Međutim, ako ćete pratiti svaki detalj i nervirati se zbog gore navedenih stvari, serija nije za vas. Meni se osobno svidjela i pogledala sam cijelu sezonu u jednoj noći. Odvela me na kratko putovanje po Parizu te sam uživala u arhitekturi, predivnim lokacijama i jako zanimljivim modnim kreacijama.
