Piše: Nina Đivanović
Badnjak i Božić blagdani su koji oduvijek griju srce, donose predah od svakodnevnih obaveza i briga i bar na trenutak zbližavaju ljude i potiču na razmišljanje o vjeri, ljubavi, zajedništvu i ostalim ljudskim vrijednostima. U to vrijeme ulicama se čuje pjesma, ljudi s osmijehom šetaju i sve zrači blagdanskim raspoloženjem. Međutim, to vrijeme ujedno je i prigoda da se svi zajedno skupe oko punog stola i prisjete svojih predaka od kojih su i baštinili božićne običaje.
Božićni su običaji jako važan činitelj narodnih običaja kao i identitet stanovnika određenog kraja. Nakon Svih svetih počinju pripreme za Božić, a obuhvaćaju cijeli advent zaključno s blagdanom Sveta tri kralja, i gotovo svako mjesto u Hrvatskoj ima svoje običaje pa tako i naš Split.
Međutim, splitski se tradicionalni božićni običaji polako, ali sigurno gase te se stvaraju neki novi i moderni običaji. Danas Božić predstavlja okupljanje na poznatim adventskim kućicama kada Split odjene blagdansko ruho, a tradicija se pomalo zanemaruje. No tu smo da vam ukažemo bar na neke važne božićne običaje u Splitu.
Važan dio božićnih običaja jest sijanje božićne pšenice na Svetu Lucu koja se čuva do Božića, Nove godine ili Sveta tri kralja. Mnogi danas zanemaruju taj običaj jer su zaokupljeni drugim stvarima. Adventski vijenac služio je za ukras i postavljanje svijeća te se pleo od lišća ili zimzelenih grančica, a u njega su se postavljale četiri svijeće koje simboliziraju četiri adventske nedjelje. Danas se još uvijek čuva ovaj običaj, ali adventski vijenci postaju mala remek-djela kao i dio natjecanja tko ima ljepši vijenac na Instagramu. Badnjak je obilježen s posti i nemrsi pa se u Splitu za badnjak redovito priprema bakalar. Gotovo da svaki dom miriše na bakalar bianco ili na brudet. Također u kućama se peku razni kolačići, ali svaka trpeza mora imati fritule koje su jedna od prepoznatljivosti splitskog Božića. Nezaobilazan dio Božića jest božićno drvce, a ono simbolizira Isusa Krista koji predstavlja stablo života. Uz drvce neizostavne su i jaslice. Prvo drvce u Splitu okićeno je 1895. godine u obitelji Kaliterna i od tada se običaj proširio gradom. Bor bi se okitio šarenim papirićima od bombona što su djeca dobivala na Svetu Lucu te orasima zamotanima u raznobojni papir. Danas je takvo ukrašavanje drvca potpuno nestalo te ono postaje pravo umjetničko djelo.
Blagdanski ugođaj nije mogao proći bez molitve i zato bi svi članovi obitelji Božić obično dočekali na misi – Ponoćki. Nakon vrlo pobožne ponoćne mise svi su žurili kući nahraniti blago jer se vjerovalo kako ono tada dobija moć govora. Na dan Božića u Splitu se rano ujutro, između tri i četiri sata, išlo na božićnu misu zvanu pastirica. Na povratku je obitelj čekao već postavljen stol na kojem su bile njemu suhe smokve, suvice, mendule, orasi, fritule, prošek te slatka i šćeta (gorkasta) rakija.
Poznat nam je i blagoslov kuća u vrijeme blagdana koji je i danas aktualan u kućama vjernika. Također treba spomenuti i kolende, čestitarske obredne crkvene pjesme što se pjevaju u vrijeme adventa. U Splitu su se obično pjevale od Stipandana do Vodokršća. U tom razdoblju skupilo bi se dvadesetak muškaraca i krenuli u sumrak pjevati koledarske pjesme, a nerijetko su i djeca pjevala kolende. Kad bi domaćin otvorio vrata, kolendari bi stupili na prag, pozdravili njega, pa domaćicu i redom sve ukućane. Kada bi ispjevali zadnju kantu (pjesmu), domaćin ih pušta u kuću gdje se pogoste te održe zdravicu. Napuštajući
kuću, obično zapjevaju još jednu pjesmu. Nažalost, danas se taj običaj izgubio.
U današnjem svijetu još se uvijek drži do božićnih običaja iako dosta toga promijenilo jer smo razasuti po svijetu, nismo više na jednom mjestu i nije to više ono što je bilo. Međutim, koliko god tradicionalni božićni običaji pomalo nestaju, ipak jedno ostaje isto – činjenica da Božić svima nama donosi sreću, ljubav i darivanje.
