Piše: Deni Miličević
Sve nas je obradovala vijest i nova odluka Vlade da se 1. ožujka otvaraju terase kafića. Napokon se premještamo s prepunih zidića, parkova i klupa u kafiće i vraćamo se staroj splitskoj rutini. Ništa se neće puno promijeniti jer će se kavica i dalje piti na rivi, ali ovaj put u udobnijem ugođaju naših najdražih kafića. Sad ćemo prije sudbonosnog 1.ožujka napraviti sintezu naših izlazaka za vrijeme pandemije.
Nakon bezbrižnog ljeta i dobre epidemiološke slike stvorila se nada kako će napokon pandemija koronavirusa odsvirati svoj kraj. Međutim, slučajevi zaraze početkom školske godine sve su više i više rasli ubijajući tako svaku nadu kako ćemo mi maturanti, ovu zadnju godinu, provesti u što normalnijim okolnostima, uz maturalno putovanje i dugo očekivanu maturalnu večer. Zadnji udarac našem entuzijazmu završetka srednje škole zadala je odluka Vlade o zatvaranju kafića. Možda nekima banalan razlog za tugovanje i žaljenje, osobito u ovakvim okolnostima, no nama se to činio najveći problem na svijetu. Svi su ogorčeno postavljali pitanja poput onih gdje ćemo nakon škole i što će biti s izlascima, a naše nezadovoljstvo raslo je iz minute u minutu. Zabrinuli smo se kako ćemo održati društveni kontakt izvan škole i razvijati normalne prijateljske odnose. Ne znajući što ćemo raditi nakon škole i gdje bismo mogli ići, prvih nekoliko dana zbunjeno smo odmah odlazili kući. Međutim, kao i u svakoj teškoj situaciji, ljudi se polako počnu navikavati. Iako je u početku teško razbiti svoju rutinu, ali novonastala situacija traži i nove navike koje smo veoma brzo razvili.
Mi i ostali učenici, kao i drugi Splićani, počeli smo u pekarama i trafikama kupovati blaženu coffee to go. Iskoristili smo naše predivno i gotovo uvijek vedro mediteransko sunce i sjedili bismo na rivi, u Đardinu i često bismo se prošetali Marjanom. U početku grozna odluka Vlade, koja nam se činila kao smak svijeta, zapravo nam je promijenila percepciju i natjerala nas da se više fizički krećemo, uživamo u svakodnevnim stvarima kao što je običan izlazak na kavu i cijenimo ono što imamo. Također su nam takve okolnosti vrlo dobro došle jer smo svakodnevno upijali jako korisne sunčeve zrake i uživali na svježem zraku. Kad bolje razmislimo, ipak to vrijeme i nije bilo toliko loše.
Iako je čovjeku jako teško mijenjati neke duboko ukorijenjene navike, osobito kada su vezane uz naš socijalni život i druženje s prijateljima, ova pandemija nas je naučila kako nekad i promjena može pozitivno utjecati na nas. Činjenica jest da nas je ovo razdoblje potaknulo da nesvjesno vodimo bolji i zdraviji način života te se u nama probudila kreativnost jer smo osmislili gotovo nemoguće kombinacije kako bismo se ipak i dalje družili.
Jako se radujemo otvaranju terasa i ponovnom druženju što nam pruža barem privid nekadašnjeg života prije same pandemije. Nadam se da nas je ova situacija ipak naučila da nekad čovjeku dobro dođe i onaj jednostavniji izlazak, uz šetnju i obični zidić ili klupu te da nećemo to zaboraviti otvaranjem kafića.
