Pišu: Dora Lučić i Karla Ostojić
Svake godine posljednja je srijeda u veljači obojana u ružičasto, a u Hrvatskoj i svijetu poznata je kao Dan ružičastih majica. Obilježavanjem Dana ružičastih majica želi se ukazati na sve veći problem vršnjačkog nasilja u školama i na društvenim mrežama. Veliki se broj mladih suočava gotovo svakodnevno s tim problemom i nerijetko ih je strah nekome reći kroz što prolaze. Međutim, o tome se treba govoriti jer samo tako možemo pomoći drugima. Vršnjačko nasilje nije više nešto što se događa daleko od nas, vršnjačko nasilje postalo je svakodnevnica i naših vršnjaka. Upravo je to 2017. godine prepoznao i Hrvatski sabor te je Dan ružičastih majica proglasio Nacionalnim danom borbe protiv vršnjačkog nasilja. Također i Marulićevci veliku pažnju pridaju ovom danu te ga svake godine obilježe prigodnim panoom, a hodnike preplave ružičaste majice.
Kako je sve počelo…
Ne tako davne 2007. godine u jednom kanadskom gradu srednjoškolac Chuck McNeill postao je žrtvom maltretiranja zbog nošenja ružičaste košulje u školu. Mladić je nosio košulju u znak podrške majci koja je bolovala od raka dojke te nije ni slutio kakve će to reakcije izazvati kod njegovih vršnjaka. Susreo se s izrugivanjem i verbalnim nasiljem, ali je naišao i na nevjerojatnu podršku kolega iz razreda koji su sljedećih dana počeli dolaziti u školu identično obučeni. Događaj kao takav organizirali su David Shepherd i Travis Price koji su iste godine kupili i podijelili više od 50 ružičastih majica. Svojim postupkom iskazali su potporu te ukazali na problem vršnjačkog nasilja u školama. Akcija se ubrzo proširila svijetom pa je zadnja srijeda u veljači obilježena borbom protiv takvog maltretiranja i uznemiravanja. Statistike pokazuju da će jedno od četvero adolescenata postati žrtvom zlostavljanja, stoga je obilježavanje ovog dana ključno za sprječavanje tog problema. Iako je u školskom obrazovanju itekako naglašena važnost međusobne tolerancije i uvažavanja, problem još uvijek nije riješen. Nasilje može poprimiti suptilni oblik zbog čega se žrtva povlači u sebe, a svoje probleme ne dijeli s bliskim osobama. Upravo zbog toga iznimno je važno voditi razgovore s osobama u koje imamo povjerenja, bio to prijatelj, roditelj ili profesor u školi. Važno je i skretati pozornost na oblike nasilja i načine suočavanja s istima. Prošlogodišnji moto ove manifestacije bio je izraz pod nazivom #Nasiljeprestajeovdje koji se brzo proširio društvenim mrežama i zaokupio pozornost ogromnog broja mladih ljudi koji su se zatekli u sličnim situacijama.
Što je vršnjačko nasilje?
Najjednostavnije definiramo vršnjačko nasilje kao isticanje moći agresijom. Uglavnom je negativna i neprijateljska verbalna ili tjelesna akcija koja uznemiruje žrtvu te se ponavlja neko vrijeme. Može se reći da se zasniva na nesrazmjeru moći te na činjenici da jači uvijek uvijek tlači. Međutim, što se sve smatra vršnjačkim nasiljem? Vršnjačkim se nasiljem smatra ako učeniku drugi učenik ili grupa učenika govori ili čini loše, neprimjerene ili neugodne stvari. Također je zlostavljanje ako se učenika stalno neugodno zadirkuje ili izostavlja iz aktivnosti. Nasilnici povećavaju svoju moć ponavljanjem zlostavljanja, a u skladu s tim žrtve istu gube.
Zamislite koliko djece danas ima problema sa konstantnim zlostavljanjem. Nevažno je li riječ o neprestanim uvredama, vrijeđanjima, prozivanjima ili pak fizičkom maltretiranju, sve je zapravo oblik današnjeg dobro poznatog vršnjačkog nasilja. Neka djeca smatraju da je jako smiješno i zanimljivo nekoga vrijeđati zbog karaktera, izgleda, a čak i obiteljskih problema. Danas, u Republici Hrvatskoj, smatra se da više od 40% djece trpi neki oblik vršnjačkog nasilja. U većini je slučajeva riječ o djeci koja nemaju potrebu nekome to pričati jer ih bolno zlostavljanje zapravo i zatvara u sebe i ruši samopouzdanje. Veliki broj te iste djece više nikada ne uspijeva vratiti samopouzdanje te uvijek imaju osjećaj da ih netko osuđuje. Danas je postalo normalno čuti mlade kako se „časte“ groznim nadimcima za koje smatraju da su smiješni i normalni. Često, ako se ne uklapate u određen krug ljudi, zna doći do prozivanja, ruganja pa i verbalnog nasilja. Nijedan od ovih maltretiranja nije opravdan, a još manje smiješan. Vršnjačko je nasilje ozbiljna i kompleksna tema koju mladi i stariji trebaju širiti i probati zaustaviti.
Koliko često pitate vašeg prijatelja kako je ili kako mu je prošao dan? Možda i ne tako često. Danas brojni roditelji imaju zatvoren pristup djeci i nemaju potrebu razgovarati s njima o vršnjačkim problemima. Kako nemaju utočište u prijateljima i obitelji, često se okreću alkoholu, cigaretama i potpunoj društvenoj izolaciji. Mnogi pate od depresije te njihova borba postaje još teža.
Razmišljate li o svim ovim posljedicama kada nekome uputite ružan komentar? Ne shvaćamo svi uvrede jednako, nemamo svi isti život, svatko u sebi nosi nekakve probleme. Upravo i jest ljepota u različitosti pa nam onda ista nije i ne smije biti razlog za diskriminaciju.
Vršnjačko nasilje sve više je zastupljeno i ono zahvaća sve dobne i spolne skupine, a najprisutnije je upravo u srednjim školama.
Danas je među svim oblicima zlostavljanja najzastupljeniji cyberbullying.
Moderni oblici vršnjačkog nasilja
Upravo nedovoljno životno iskustvo i nepoznavanje ljudske ćudi vodi do elektroničkog zlostavljanja, poznatijeg kao cyberbullying, koje je sve češće među mladima. Najčešće se odnosi na komunikacijsku aktivnost putem tehnologije, a glavna je svrha poniziti drugu osobu, prijetiti joj, uznemiriti je ili joj naštetiti na neki drugi način. Pri fizičkom nasilju najčešće ste izloženi jednoj osobi koja vam je poznata, a sukob traje određeno vrijeme (što ne znači da ga trebate ignorirati i skrivati). Međutim, pri elektroničkom nasilju često ne znate sa sigurnošću tko vas zlostavlja pa ono može biti čak opasnije od fizičkog, a posljedice mogu biti vrlo ozbiljne. Brojne žrtve nemaju hrabrosti prijaviti nasilje tog oblika te ga potiskuje i nakuplja u sebi. Žrtva se može obraniti blokirajući nelagodan i nasilan sadržaj. To je jedna od opcija, ali najbolja je prijava nasilnika jer tako možete pomoći i sebi i drugima. Često elektroničko nasilje vodi do seksualnog zlostavljanja i zato je važno da na vrijeme prijavite isto. Ako vas je sram reći roditeljima, obratite se nekoj drugoj starijoj osobi u koju imate povjerenja. Nemojte to skrivati jer, ukazivanjem na taj problem, možete i nekoga drugoga spasiti. Morate znati da u tome niste sami!
Sjećanje na Luku Ritza
Luka Ritz bio je srednjoškolac koji je 12. lipnja 2008. godine umro zbog posljedica ozljeda koje je zadobio 12 dana prije kada je bio pretučen vraćajući se u kasnim večernjim satima kući. Imao je tek 18 godina, svirao je u rock bandu, završavao grafičku školu i pratio san da jednoga dana postane novinar. Međutim, taj san mu je uskraćen. Bezazleno je sjedio s prijateljem na autobusnoj stanici kada im je prišla nekolicina tinejdžera, zatražila ih novac i cigarete, a zatim i bez ikakvog povoda napala Luku. Njegove ubojice kasnije su priznale da su ga premlatili iz čiste dosade. Policiji je trebalo pet mjeseci da pronađe njegove napadače unatoč objavljenim fotorobotima i iskazima prolaznika koji su vidjeli napadače. Četvorica su dobila smiješne, gotovo nikakve kazne, a samo je jedan završio u zatvoru na devet mjeseci. Dio je napadača i nakon ovoga krivičnoga djela nastavio sa svojim zločinima i za to možemo biti zahvalni hrvatskome pravosuđu. Lukina je smrt izazvala reakcije diljem cijele Hrvatske te je njegovo ime postalo simbol borbe protiv nasilja. Svake se godine u lipnju, počevši od 2009. godine, nagrađuju osnovne i srednje škole u Hrvatskoj te njihovi učenici za promicanje tolerancije i škole bez nasilja. Žalosno je što se jedan mladi život morao ugasiti s kako bi ljudi uvidjeli ozbiljnost situacije.
Dan ružičastih majica u IV. gimnaziji
Svake godine učenici i djelatnici IV. gimnazije prigodno obilježe Dan ružičastih majica. Ove su godine učenice 4.b razreda izradile tematski pano „Nasilje prestaje ovdje“ pod mentorstvom profesorice hrvatskog jezika Katarine Žanetić i knjižničarke Karoline Viđak. Također su školski hodnici bili puni ružičastih majici nošenjem kojih su Marulićevci pružili podršku svim žrtvama vršnjačkog nasilja. Tema vršnjačkog nasilja neizbježna je i na satovima razredne zajednice kao i u nastavi hrvatskog jezika. Vrlo je važno da se o toj temi otvoreno priča i da se mladima ukaže na posljedice njihovih postupaka kao i na činjenicu da nisu sami ukoliko trpe vršnjačko nasilje.
I za kraj…
Za suzbijanje nasilja potrebno je promicati mir i međusobnu toleranciju kako bismo svi neometano uživali u životu. Pružite svojim bližnjima podršku, uputite im koju lijepu riječ, razgovarajte s njima. Pomozite u pokretu zaustavljanja vršnjačkog nasilja. Svi zajedno možemo pridonijeti promjeni u društvu. Shvatite ovaj problem kao samo znak da zajedno promijenimo stav prema društvu i neprilagođenima jer različitost nije razlog za diskriminaciju.
I zapamtite, vaša omiljena Marulić ekipa je s vama u svim dobrim, ali i lošim trenucima. Nikada niste sami i nemojte misliti da je borba laka, no zajedno možemo pronaći rješenje i spas. Svatko od nas vodi svoju borbu i nikada ne bismo trebali nekome to dodatno otežavati. Ako i trpite vršnjačko nasilje, tu smo za vas svi… od prijatelja do profesora.
