Bliži nam se vrijeme blagdana, a nekako s tim dolazi i Dickensova božićna poruka. Njegova Božićna priča djelo je koje u središte stavlja bezdušnog Scroogea kojem je božićno vrijeme jedina prilika da promijeni svoj život i postane velikodušan, to jest da postane bolja osoba.
Velikodušna osoba jest osoba koju odlikuju lijepe društvene crte plemenitosti i nesebičnosti. U svakome od nas leži ta velikodušnost samo je na nama hoćemo li je potisnuti ili pak pokazati. Nema ništa ljepše od osmijeha osobe kojoj si nešto pomogao ili je darivao sitnicom. Taj osmijeh ne poznaje cijenu te usluge ili poklona, već poznaje velikodušnu gestu.
Scrooge je primjer mizernog čovjeka, to jest čovjeka kakvim ne smijemo biti. On smatra da siromašni trebaju potražiti pomoć u za to prikladnim ustanovama i da im zbog toga nije potrebna ničija pomoć. Da stvar bude još gora, misli da mogu slobodno umrijeti i na taj način okončati svoj bijedni život. Pri tome ne shvaća kako je jedini bijedni život zapravo njegov život. On je taj koji skreće na put materijalnog i na tom istom putu gubi zaručnicu, ali i poštovanje drugih ljudi. Upravo se tu može prepoznati današnji čovjek koji se isključivo orijentira prema materijalističkim vrijednostima, točnije prema novcu. Na tom putu prema materijalnom uspjehu svakim je korakom sve bliže vrijednosnom ponoru.
Friedrich Nietzsche je filozof koji smatra da je volja pokretač svega svijeta, a za njega je to volja za moći. Upravo ta moć počiva na novcu. Tu dolazimo do globalizacije koja ima svoje pozitivne, ali i negativne strane koje sve češće izlaze na vidjelo. To je vrsta procesa koji ulazi u svaku poru svijeta i oblikuje je prema vlastitom uvjerenju. Ona za sobom povlači i proces materijalizacije koja je iz dana u dan sve jača. Ona ruši sustav pravih vrijednosti i na mjesto njih dolazi nezasitnost, nezadovoljstvo i bezdušnost. Život brzo prolazi i sukladno tome svi teže brzom i lakom uspjehu koji bi im osigurao lagodan život. Put prema dnu je težak, a put prema uspjehu još teži.
S obzirom na to svoj uspjeh trebamo temeljiti na pravim vrijednostima kao što su velikodušnost i dobrota jer će nam se isto kad-tad isplatiti, dolazimo do zaključka da nije sve u novcu. Nekad je stvarno malo potrebno za sreću. Ne trebamo sve imati da bismo bili uspješni. Trebamo težiti svojim ciljevima, ali na putu do istih ne smijemo zaboraviti one ljude koji su bili uz nas. Trebamo pomagati ljudima oko sebe jer na taj način stječemo jedini uistinu važan kapital, a to je društveni kapital.
Crkva nas uči da je ovo blagdansko vrijeme zapravo vrijeme darivanja i pomaganja. Osim toga, uči nas da je ovo vrijeme prilika da promijenimo sve loše i krenemo boljim putem u novu godinu. Ideja svega ovoga jest da nikada nije kasno da ispravimo stare greške i okrenemo se boljoj, svjetlijoj budućnosti. Zato se trgnimo i krenimo od malih stvari: nasmijmo se prolazniku, ubacimo koji novčić u šešir siromaha, pohvalimo uličnog svirača, posjetimo starački dom, sirotište ili bilo kakvu udrugu, poklonimo najmilijima neku sitnicu.
Napravimo bilo što! Samo nemojmo stajati prekriženih ruku i čekati da netko napravi nešto lijepo za nas, a mi nismo u stanju napraviti isto za njega. I za kraj, zapamtite da i najmanja sitnica čini razliku!
