O budućnosti i hrvatskoj žalosti

Piše: Toma Jukić

Svima je poznata uzrečica da na mladima svijet ostaje i čuli smo je nebrojeno puta. Obično je izgovara neki vječni optimist koji se nada kako će mlada snaga donijeti bolje sutra u svijetu koje naslijedi. Međutim, pravo je pitanje kakav to svijet ostaje.  Ako govorimo o Republici Hrvatskoj, slobodno se možemo zapitati i na kojim mladima s obzirom na veliki trend iseljavanja.

Oni mladi koji tu ostaju često se prepuštaju sudbini i dozvoljavaju da ih sustav pregazi, a obično su oni, koji su sposobni „popraviti“ budućnost, nedovoljno brojčano jaki. U sivilu hrvatske stvarnosti mlađa populacija ne nada se boljoj budućnosti. Samo ih ponekad trgne iz sivila svakodnevnice vjera starijih u sposobnost mladosti da promijeni budućnost, ali isto im nameće osjećaj odgovornosti koji je popraćen strahom da će u tome podbaciti. Ali jesu li upravo ti „stariji“ glavni odgovorni za situaciju u kojoj se naša država danas nalazi?

Posljednjih se sedam godina iz Hrvatske iselilo više od 300 000 ljudi, a među njima najviše mladih, to jest onih kojima bi hrvatska budućnost trebala ostati. Možemo li zaista kriviti sve te ljude zato što su otišli iz nestabilne države u kojoj vladaju korupcija i politički klijentizam? Trebamo li ih prozivati jer su otišli iz države u kojoj je za biti uspješan skoro poželjno da budeš optimalno tup kako bi bio nečiji pijun, a jedini ti uspjeh može biti onaj stranački?

Možda je za psihičko zdravlje, onoga tko je svjestan načina na koji ova država funkcionira, zapravo i bolje otići jer, ukoliko ne podliježe ovom trulom sistemu i nije samo kotačić u sustavu, uglavnom biva osuđen na propast ili ograničen u napretku i osobnom razvoju.

Sve češće javlja se misao kako te mlade zapravo ne treba žaliti iz jednog jednostavnog razloga – postali su isti kao oni „stari“ koji su bacili državu na koljena. Ti mladi, na kojima bi svijet i država trebali ostati, pokazali su iznimno mali napredak u odnosu na svoje prethodnike. Ponekad se čak može zaključiti kako su otišli i korak unatrag. Tužno je živjeti u zemlji u kojoj osoba koja još nije ni srednju školu završila već razmišlja koga će trebati nazvati ili platiti kako bi se upisala na fakultet ili zaposlila. S druge strane, među svim tim mladim učenicima čovjeka fascinira nezainteresiranost, ali i manjak volje i želje za bilo kakvim napretkom, makar bilo riječ i o osobnom. Danas kao da je trend u razredu, školi i državi biti nezainteresiran. Eventualno je popularno ponekad se malo žaliti na to kako stvari funkcioniraju, ali nikada nešto više napraviti, uključiti ili poticati nešto drukčije, novo i bolje jer bi za to trebalo vremena  i truda. Možemo li se onda žaliti na to što perspektivni mladi ljudi mahom iseljavaju?

Otkad je Hrvatske njome vladaju dvije stranke, a Hrvati se vječno žale i na jednu i na drugu. Međutim, otkad je i Hrvatske, Hrvat svjesno na glasačkom listiću zaokružuje ista dva imena za koja je još jučer govorio kako su državu uništili. Činjenica je da sve stranke zajedno jedu i piju, a upravo njihovi glasači trpe posljedice politički nemarnih odluka. Ono što je problem našeg naroda jest činjenica da Hrvat neće izaći na ulicu i dignuti glas protiv onoga što mu smeta. Međutim, kako smo demokratski i građanski (ne)osviješten narod, glasači su manjina jer glasanje postoji samo za dvije skupine: one koji su u stranci ili njoj vjerni te glupe i naivne koji misle da će nešto promijeniti.

Na svu sreću tu je i onih 50 i nešto posto mudrih koji znaju da promjene ne padaju s neba. Možda je naivno i optimistično, ali treba vjerovati kako će jednom ta većina izaći na izbore i zapravo nešto promijeniti. Nažalost u Hrvatskoj to zvuči kao kakva utopija, a još je teže u isto vjerovati otkako je na prošlim izborima, unatoč panelu stranki i opcija zbog kojeg bi mnogi bili zavidni, izlaznost na izbore – pala. Toliko malu građansku svijest u 2021. godini nemoguće je opravdati, a sve navedeno dovodi do pitanja: „Kako biti dobar građanin ili uspješan hrvatski političar?“

Ako odgovor na to pitanje potražimo u Hrvatskoj danas, onda je isti poprilično jasan i ne baš drag visokim moralnim načelima. Zato vam donosimo 10 savjeta kojima se možeš popeti na sami vrh današnje hrvatske društvene ljestvice.

1. Ako imaš imalo dostojanstva, nikada nemoj izaći na izbore.
2. Isto vrijedi i za bilo kakav prosvjed koji bi išao u tvoju korist.
3. Kad si god u prilici, služi se poznanstvima i novcem kako bi postigao svoje ciljeve.
4. Ako primijetiš bilo kakvu nepravilnost, spomeni to na kavi, ali ni slučajno nemoj nešto napraviti po tom pitanju.
5. Nikada ne vrijeđaj ono sveto (č. Majka stranka).
6. Uvijek se bori protiv promjena jer ista nije dobra za ovaj sustav.
7. Uvijek budi okrenut prošlosti, budućnost je za nadobudne.
8. Ako je političar na vlasti učinio nešto loše ili je korumpiran, glasaj za njega i daj mu priliku da to ponovi.
9. Ubaci se u javnu službu, tamo su novac i uspjeh, a na kraju krajeva i opći napredak.
10.  Budi pravi kršćanin i Hrvat – kada je prijatelju potrebna pomoć, ti okreni broj koji treba.

Sada imaš ključ za uspjeh, a s obzirom da ne planiram iseliti, možeš mi zahvaliti kasnije jer trebat će i mene zaposliti.

Za one Hrvate koji shvaćaju poantu ovog članka – probudite se i budite promjena koju želite vidjeti u svojoj Hrvatskoj!