Piše: Nera Mihačić
Adeline Virginia Stephen, poznatija kao Virginia Woolf, bila je inovativna i utjecajna moderna spisateljica čiju osamdesetu obljetnicu smrti obilježavamo u ožujku ove godine. Promjenjivim i neograničenim duhom, kojim odišu njena djela, pokazala je koliku moć i utjecaj jedna žena može imati pa se smatra i osnivačicom ženske feminističke književne kritike. Međutim, njen moderni prikaz tadašnjeg svijeta nadilazi sve društveno i književno prihvatljivo. Jezična virtuoznost i snažan lirizam glavne su odlike njezina stvaralaštva, a stvorila je i cijelu galeriju senzibilnih i introvertiranih likova koji preispituju smisao vlastitog postojanja. Smatrala je da sama ljepota osobe nije ni približno bitna kao rad i djela koja čini i stvara, ali i da pravi umjetnik „nadrasta spol“. Ono što se Virginia vječno pitala jest što uistinu protječe, vrijeme ili samo mi u vremenu. Ona je vjerojatno odgovor na svoje pitanje pronašla, a mi se pitamo tko je zapravo bila Virginia Woolf?!
Borba njenog života
U ranom djetinjstvu počela je primjećivati nepravdu u društvu kada su njena braća pohađala školu na Cambridgeu, dok su ona i njezina sestra školovane kod kuće. Kao devetogodišnja djevojčica pokrenula je novine u kojima je pisala humoristične anegdote svoje obitelji. Međutim, njeno radosno djetinjstvo uništila je teška trauma koja je enormno utjecala na njen život, rad, mentalno stanje i buduće intimne odnose. Naime, u svojim memoarima piše kako su ona i njezina sestra bile žrtve seksualnog nasilja od strane polubraće. Nakon toga, tragedije su je nastavile obasipati. Virginia se morala nositi s gubitkom majke, oca, brata i polusestre što ju je dovelo do niza živčanih slomova. Iako ju prepoznajemo kao spisateljicu, tijekom svoje karijere također je predavala na fakultetu te se predstavljala kao intelektualka. U slobodno vrijeme organizirala je salonska okupljanja iz čega se stvorila Bloomsbury Group, skupina romanopisaca, kritičara, slikara, ali bez ijednog uključenog skladatelja ili pjesnika. Jedan od članova spomenute grupe bio je i njen muž, politolog i književnik Leonard Woolf, koji joj je pomagao u borbi s depresijom i prihvaćanjem gubitka bližnjih.
Književnost i feminizam
Njezini eseji i oštre kritike redovito su bivali objavljivani u uglednim časopisima. Odbijajući se pomiriti s rodnim neravnopravnostima u tadašnjem društvu, često je pisala o ženama protagonistima. Već u svom prvom romanu Izlazak na pučinu piše o mladoj djevojci koja preispituje englesko društvo i tako najavljuje buduće feminističke teme. U drugom romanu opisuje „sretni“ brak u kojem se žene osjećaju usamljeno i isprazno, a većinu vremena nedostaje im ljubavi. Dva najpoznatija i najčitanija romana koja je napisala zapravo su Gospođa Dalloway i K svjetioniku. U romanu Gospođa Dalloway prati se život istoimene nesretne glavne junakinje koju sputava društvo, starenje i okolnosti u kojima se nalazi. Međutim, ona shvaća kako je svaki trenutak važan i da jedino u sadašnjem trenutku mi uistinu postojimo. Čitatelja ovim djelom potiče na razmišljanje o tome je li u tom trenutku u kojem postoji ostvario sav svoj potencijal ili mu je samo procurio u razmišljanju o prošlosti i budućnosti. K svjetioniku je roman napisan u tri dijela koji opisuje komplicirane odnose unutar obitelji. U cijelom romanu prisutan je problem rodne neravnopravnosti koja se najviše ističe među likovima gospođe Ramsey i njezina supruga, koji jedino o sebi brine te se na taj način otuđuje od ostatka obitelji. Na svojim predavanjima za djevojke te u svojoj raspravi Vlastita soba ističe koliko je bitno za djevojke da imaju svoj prostor i svoj izvor novca. Brojni kritičari i književnici to djelo nazivaju manifestom feminističke svijesti jer, kako Woolf i sama navodi, ideja spola ideološki je strukturirana. Također i u eseju Tri Gvineje poprilično žestoko kritizira obrazovni sustav koji podržava patrijarhat. Virginia Woolf smatrala je kako su žene zbog neravnopravnog položaja u društvu podložne frustracijama i djelovanju podsvijesti. Rezultat tog neprihvaćanja i otuđenosti jest „rascjep svijesti“ koji žive njezine hipersenzibilne junakinje.
Tragičan kraj književnice i junakinje
Zbog posljedica živčanog sloma i kompliciranog života, nakon što je svom mužu napisala oproštajno pismo u kojem je tvrdila da nitko nije bio sretnijih od njih, okončala je svoj život bacivši se u rijeku u kaputu napunjenom kamenjima. Iako je svoj život završila sama na poprilično tragičan način, za sobom je ostavila veliki trag i utjecaj na sve žene tog vremena, pa i čak sadašnjeg.
