Piše: Ivana Jukić
Školska knjižnica trebala bi biti srce svake škole, ali ju mnogi doživljavaju kao tiho i dosadno mjesto. Međutim, knjižnica u IV. gimnaziji ruši stereotipe dinamičnom i veselom atmosferom koju tamo možete zateći. Školska knjižnica postala je omiljeno mjesto gotovo svakog pravog Marulićevca, a za to je najzaslužnija naša knjižničarka Karolina. Ona oko sebe okuplja učenike željne kreativnosti i pomaganja, a svojim veselim duhom svaki posao čini lakšim i manje stresnim. Učeničke žalopojke pozorno sluša i često udijeli pokoji zlata vrijedan savjet. Obrisala je hektolitre učeničkih suza, raduje se s nama svakoj dobroj ocjeni i pozitivnoj emociji, pomaže nam u učenju, olakšava nam lektire, približava čitanje kao vid opuštanja… Upravo zato želimo da i vi bolje upoznate ovo vedro lice IV. gimnazije.
Kada ste shvatili da želite biti knjižničarka?
Oduvijek sam voljela čitati, ali kod odabira fakulteta to nije bio prvi izbor, već me splet okolnosti doveo u Zadar na studij Informacijskih znanosti – smjer knjižničarstvo i malo po malo shvatila sam da me njihov program zanima. Tijekom studija više su me zanimale gradske knjižnice, a život me odveo u smjeru školskih knjižnica i sad uživam što sam dio ove škole. Moram priznati da mi je drago što me život odveo u tom smjeru jer biti školski knjižničar u našoj školi zbilja je kreativan i dinamičan posao. Sada ga ne bih mijenjala ni za što na svijetu.
Pamtite li svoje studentske dane?
Da, iako sam polagala kolokvije i ispite u roku, najviše sam se veselila vikendima i studentskim partyjima, kavicama s kolegama, šetnjama Kalelargom i rivom do Morskih orgulja i Pozdrava Suncu.
Preporučujete li maturantima da upišu taj fakultet i zašto?
Kad vidim da postoji interes za to područje, onda ukažem prednosti i nedostatke ovog zanimanja iz vlastitog iskustva te prepustim njima odluku. Rad u školskoj knjižnici je zanimljiv i ima dosta raznolikog posla. Osim toga, struka je još uvijek deficitarna pa je uglavnom lakše naći posao.
Kako izgleda dan jedne knjižničarke?
Kako koji, ni jedan nije isti i to je zapravo najbolje od ovog zanimanja. Nekad je više posla, nekad manje. Od posudbe knjiga, koja je zapravo samo djelić svih ostalih poslova, zatim organizacije radionica za izradu panoa i obilježavanja zanimljivih datuma, preko uređivanja web stranice škole do vođenja izvannastavnih aktivnosti. Sve je lakše uz kavu s kolegama i dobru atmosferu među učenicima.
Imate li neke neizbježne rituale?
Jedini rituali za koje u zadnje vrijeme imam vremena jesu kava i čokolada ujutro kad me prerano probude.
Koje su Vam najdraže aktivnosti u školi i kako se uključiti u iste?
Naša škola ima mnoštvo zanimljivih izvannastavnih aktivnosti, a najdraže su mi aktivnosti one koje i sama vodim. Dio sam triju izvannastavnih aktivnosti, a to su prije svega Mladi knjižničari s kojima izrađujem plakate ili mi pomažu u obradi novih knjiga. Zatim želim istaknuti volontere koje vodim u suradnji s profesoricom Munitić i novinarsku grupu koju vodim s profesoricom Žanetić. Uključiti se možete na način da dođete u knjižnicu i donesete mito. Šalim se, primamo sve zainteresirane i kreativne učenike dobre volje. Upisati se možete u knjižnici ili da se javite profesorici Munitić ili profesorici Žanetić, ovisno kojoj se grupi želite priključiti.
Pamtite li najsmješniju zgodu u našoj knjižnici?
Bude svega, uživam kad je knjižnica puna učenika jer su puno opušteniji nego u razredima. Najdraže mi je kad me razvesele smiješnim stihovima ili krivim naslovom knjige pa žele posuditi „Pijanog Lovru“, Danteovu „ Božićnu komediju“, „Terezu Rakun“ ili „Oca Galiota“.
Ima li puno posjeta u danu?
Uglavnom ima i uživam kad je prometno i veselo. Naša knjižnica blizu je glavnog ulaza u školu pa je dobro posjećena i vrlo korištena. Nije svaki posjet isključivo radi posudbe knjiga ili udžbenika. Dolaze mi i učenici novinari, volonteri i mladi knjižničari koji mi uvijek uljepšaju radni dan. Također dolaze i ostali učenici koji nemaju nastavu, a žele napisati zadaću, učiti, družiti se.
Koliko knjiga ima u našoj školskoj knjižnici?
Trenutno se ne zna točan broj jer se knjige obrađuju u novom programu tako da imamo online katalog, ali okvirni broj je oko 7000.
Kako se nabavljaju nove knjige za knjižnicu i tko ih bira?
Nabavljaju se vlastitom kupnjom ili donacijama. Knjižničari odabiru naslove za koje misle da bi ih učenici rado čitali. Učenici također mogu preporučiti neku dobru knjigu po svom izboru na način da dopišu naslov u Desideratu – listu želja za čitanje.
Što napravite kada učenik izgubi knjigu iz knjižnice pod nekim čudnim okolnostima?
Do sad sam samo nekoliko puta bila u situaciji da učenik izgubi knjigu i uglavnom se dogovorimo da je zamijene nekom drugom ili da kupe takvu novu. Bilo je svakakvih situacija, a „najstrašniji“ je slučaj bio kad je pas pojeo knjigu. Mora da je strastveni čitač… ha-ha.
Možete li izdvojiti najdražeg pisca?
Uf, teško je izdvojiti samo jednog, ali volim Jo Nesboa i J.K. Rowling. Fascinira me priča koju je osmislila u svojoj sagi o Harryju Potteru i koliko je zapravo provukla poučnih stvari u svakoj knjizi. Od hrvatskih pisaca Ivan Kušan bio mi je jedan od dražih, ali i Ivana Brlić Mažuranić i Marija Jurić Zagorka jednako su mi drage.
Najdraža knjiga?
Volim svašta čitati, ovisno o fazi života u kojoj se nalazim. Od trilera i krimića pa do laganijeg štiva. Volim psihologiju i pedagogiju, a otkad sam postala mama i nemam baš vremena za čitanje koliko bih htjela i kad ga nađem, uglavnom je to dječja literatura za laku noć.
Kako biste učenika probali uvjeriti da je čitanje zabavno, pogotovo ako on to ne voli?
Probala bih ga zainteresirati na način da bih mu preporučila knjigu koja pripada njegovom području interesa. Iako mislim da ne postoje ljudi koji ne vole čitati, već samo da nisu još pronašli knjigu koja im se sviđa.
Koja je knjiga must have u svakoj kućnoj knjižnici?
Kuharica, ha-ha!
Koje naslove iz školske knjižnice preporučate?
Imamo dosta zanimljivih naslova u beletristici, ovisno koji žanr romana netko preferira. Na mene je najveći dojam ostavila knjiga „Mi djeca s kolodvora Zoo“. Definitivno bih je svakome preporučila.
Zašto je važno čitati?
Mislim da je čitanje zbilja važno jer ne samo da učimo nešto novo i obogaćujemo svoj vokabular, nego je vrlo opuštajuće i razvija našu kreativnost i maštu. Jedna od mojih najdražih poslovica kaže: I read because it takes me away, away to place where anything is possible.
