U sklopu izborne nastave iz predmeta Politika i gospodarstvo provodi se projekt “Od učionice do zvijezda”. Tim projektom naši se učenici upoznavaju s bivšim marulićevcima i njihovim uspjesima. Prvi je gost bio doc. dr. sc. Marino Vilović, dr. med.
Za početak možete li nam se predstaviti?
Moje ime je Marino Vilović i zaposlen sam na Katedri za patofiziologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Nakon pohađanja IV. gimnazije „Marko Marulić“, 2008. godine upisujem studij Medicine u Splitu, na kojem sam diplomirao u srpnju 2014. godine. Od 2015. godine zapošljavam se u funkciji asistenta na nastavi na spomenutoj Katedri, a daljnji put i rad na znanstvenim istraživanjima dovodi me do stjecanja titule doktora znanosti 2020. godine, biranja u znanstveno zvanje znanstveni suradnik, a potom i znanstveno-nastavno zvanje docent u 2021. godini. U ovom trenutku autor sam na ukupno 25 objavljenih publikacija u međunarodnim znanstvenim časopisima te sam predstavljao istraživanja na međunarodnim skupovima kao koautor na prezentacijama i kongresnim priopćenjima.
Što je u središtu Vašeg znanstvenog interesa?
Od samog početka profesionalnog angažmana na fakultetu, najveći dio područja znanstvenog interesa vežem uz Katedru na kojoj izvodim nastavu – patofiziologiju različitih općih i specifičnih medicinskih poremećaja. U tom se aspektu istražuju patološki procesi koji se odvijaju u našem organizmu, a koji u konačnici mogu dovesti do manifestacije bolesti ili pridruženih poremećaja i komplikacija. Tako su istraživao metaboličke komplikacije pacijenata s opstrukcijskom apnejom tijekom spavanja (na čemu sam i doktorirao), ali i različite karakteristike upalnih bolesti crijeva, šećerne bolesti te kardiovaskularnih bolesti.
Koja Vam je motivacija za bavljenje ovim poslom?
Živimo u posebnoj eri u kojoj je medicina ostvarila velika dostignuća u liječenju, dijagnostici i razumijevanju mnogobrojnih vrsta poremećaja, te se naoko može čak percipirati da nema mnogo mjesta za napredak. Ipak, nakon što se malo „zagrebe ispod površine“, može se uvidjeti da i dalje postoji bezbroj nepoznanica u ovom znanstvenom području, da i dalje tražimo odgovore na toliki broj pitanja, te da mjesta za općeniti napredak ima napretek. Upravo u tim činjenicama leži i glavni izvor moje motivacije za bavljenjem ovom linijom posla. Također pri tome mogu pridonijeti vlastitim znanstvenim doprinosom i znanjem u makar malenom dijelu enormnog područja kao što je medicina, te stečena saznanja prenijeti novim studentskim generacijama.
Kada ste pohađali IV. gimnaziju i u kakvom su Vam sjećanju ostali gimnazijski dani?
Gimnaziju „Marko Marulić“ sam pohađao od 2004. do 2008. godine, te se i danas, više od 10 godina od maturiranja, rado prisjetim tog doba. Iako je srednjoškolsko vrijeme trajalo samo četiri godine, iz sadašnje perspektive, kada se sjetim koliko je to bio intenzivan period u životu i odrastanju, čini mi se kao da je trajalo i puno više. Lijepo se prisjetiti svakodnevnog boravka u školskim klupama i razgovora s prijateljima, druženja na velikim odmorima te maturalnih događanja u četvrtom razredu kada se već polagano osjećalo da srednjoj školi dolazi kraj. Specifična dob, upakirana s pozitivnim kolektivom i atmosferom koju je gimnazija pružala je nešto što ostane u posebnom dijelu sjećanja, vjerojatno i cijeli život.
Koliko Vam je IV. gimnazija utjecala na daljnje školovanje?
Sada, s odmakom, mogu procijeniti da nam je Marulić pružio jedan širok dijapazon općeg znanja, s kojim smo individualno mogli birati, sukladno vlastitim željama i sklonostima, kamo ga usmjeriti i dalje nadograđivati. Isto tako, mislim da su neke od najvažnijih stvari koje nam srednjoškolsko obrazovanje može pružiti općenito jesu radne navike, konzistentnost i upornost, što predstavlja alate za učenje i savladavanje gradiva koji su od krucijalne važnosti na kojem god fakultetu poslije studirali. Na takav način, ukoliko „naučimo kako učiti“, prelazak na višu, fakultetsku razinu može postati značajno lakši. Osobno, smatram da su to neke od stvari koje su me upravo i pripremile za nove izazove studiranja, uz rastući interes za prirodne predmete poput biologije i kemije, koje čine između ostalog i temelje medicine kao znanosti. Zaključno, smatram da je srednjoškolsko vrijeme dragocjen period u kojem treba uživati, usputno graditi radne navike, te na kraju i otkriti prema čemu imamo afinitete za daljnji rad u životu.
