U sklopu projekta “Od učionice do zvijezda” za područje poduzetništva odabrali smo Teu Ivanišević s kojom smo prošle godine sudjelovali i u projektu ASOC. Trenutačno radi za Predsjedništvo Vijeća ministara Republike Italije kao suradnik pri Odjelu za kohezijsku politiku. Također je odgovorna osoba za komunikaciju Programa Italija – Hrvatska 14 – 20. Za vrijeme pandemije koronavirusa Tea je imala mogućnost raditi od kuće pa se vratila u Split kako bi neko vrijeme provela s roditeljima. Tu priliku iskoristili su i naši vrijedi PiGovci te su je pozvali na izbornu nastavu kako bi im ispričala svoj put od gimnazijskih dana do danas.
Jeste li se osjećali preplavljeno obvezama u vrijeme svog gimnazijskog školovanja?
Da, jer sam uz gimnazijsko školovanje također pohađala i srednju školu “Josip Hatze” gdje sam svirala violinu. U svakom slučaju, uvijek bih pronašla vremena za zabavu, pjevanje i druženje s prijateljima.
Mislite li da Hrvatska zaostaje što se tiče obrazovnog sustava i koliko?
Ne smatram da je hrvatski obrazovni sustav loš, čak bih rekla da je jako dobro organiziran. Možda sam imala sreću, no uvijek sam imala izvrsne profesore koji su bili vrlo obrazovani, pripremljeni i profesionalni (iako su neki bili jako strogi) te su me puno toga naučili i dali sve elemente da mogu dalje studirati i nadograđivati svoje znanje.
Kakvi su Vam događaji ili projekti najzanimljiviji za organizirati?
Ja radim u sektoru kohezijske politike i EU fondova u Italiji kao odgovorna osoba za komunikaciju Programa prekogranične suradnje Interreg Italija – Hrvatska, stoga volim raditi na organizciji događaja vezanih za moj posao kao što je na primjer kako kvalitetno i efikasno komunicirati europske aktivnosti na teritorijima.
Koliko je teško poslovno se snalaziti i funkcionrati u ovoj pandemiji?
Dosta je bilo teško. S obzirom na to da prekogranična suradnja implicira susrete među ljudima za razmjenu dobrih praksa, organizaciju događaja i networkinge te studijske posjete, posao nam je itekako bio otežan. Sve su te aktivnosti tijekom pandamije, naravno, bile svedene na minimum. Ipak, snašli smo se i jako su nam pomogli različiti digitalni online alati preko kojih smo svejedno uspješno radili.
Jeste li ikad pomislili odustati od života i rada u Italiji?
Ne, nikada. Bilo mi je jako lijepo tijekom studiranja, a i poslije, kada sam počela raditi ljudi su me lijepo i srdačno prihvatili. Našla sam ugodne suradnike i prijatelje.
Je li ona gimnazijalka u Vama ponosna na današnju poslovnu ženu koja ste postali?
Mislim da se uvijek nešto može poboljšati i promijeniti, ali ponosna sam jer put nije bio lagan. To je dugotrajan i kompleksan proces, trebalo je dati puno od sebe strpljenja i rada.
Koliko Vam je ljudi bilo podrška u Vašim nastojanjima da ostvarite svoj put od učionice do zvijezda?
Mnogo. Naravno prije svega moja obitelj koja me financijski i emotivno uvijek pomagala i bodrila. Isto tako sretna sam jer sam imala dobre prijatelje uz sebe, kao i dobre ljude i kolege koji su mi pomogli tijekom mog obrazovanja i kada sam počela raditi.
Je li bio trnovit put do ovine postignuća? Smatrate li da ste se u nemo smislu morali “žrtvovati” u ime dosadašnjih postignuća?
Nikada nisam pomislila da nešto gubim ili ostavljam iza sebe. Dogodilo se da mi je nekada bilo teško, čovjek se ponekad demoralizira i emotivno isprazni, no potrebno je vjerovati u sebe, uložiti rad i biti uporan. Isto tako naći svoj “ispušni ventil” u obliku sporta, zabave, druženja s ljudima što ti pomogne da budes jači i otvori ti uvijek neku novu perspektivu.
Na kojim ste sve europskim projektima radili? Ili koje biste izdvojili kao najdraže?
Jean od najdražih projekata na kojima sam radila bio je vezan za kapitalizaciju projekata i isporučevina koje su realizirali partneri na razini mediteranskih zemalja u svezi s inovativnim rješenjima za mala i srednja poduzeća. Regija Marche bila je nositelj projekta te smo radili zajedno s transnacionalnim partnerima kako bi otvorili podatke gore navedenih isporučevina te ih stavili na raspolaganje u tzv. open data formatu. Na istom projektu također smo radili na prikupljanju podataka vezanih za sve Europske regionalne strategije za inovacije te smo izradili platformu koja prikazuje vizualno iste i radi matching svih prioriteta definiranih na regionalnoj razini.
U čemu ili kome ste našli inspiraciju da krenete putem koji ste odabrali?
U sebi. Na kraju srednje škole bilo mi je jasno te sam već vidjela kako želim započeti svoj novi korak i nastaviti život u stranoj državi. Prvo iz velikog kurioziteta prema državi i kulturi te jeziku, a ostalo se pomalo konsolidiralo s vremenom.
Koji ste studij u Italiji pohađali? Što vas je motiviralo da ga upišete?
Studirala sam komunikacijske znanosti jer sam oduvijek jako volila pisati. Isto tako sviđali su mi se tradicionalni mediji, kao i radio i televizija. Tada sam imala ideju raditi u tom segmentu. Ipak sticajem okolnosti neke stvari su se promijenile kako su godine prolazile, te su se neke nove mogućnosti ukazale koje su mi bile jednako interesantne.
Zašto ste se uključili u ovaj projekt Od učionice do zvijezda?
Profesorica Palčić jedna je od mojih najljepših uspomena na srednjoškolsko obrazovanje. Predavala je i meni predmet Politika i gospodarstvo koji sam izabrala na maturi kao treći predmet. Uslijed kontakata i razmjena ideja za eventualni zajednički rad koji smo imali na temu uključivanja mladih u praćenje implementacije projekata financiranih iz europskih fondova, ona me pozvala da se uključim u vaš rad te predstavim i ispričam svoja iskustva kao bivši učenik IV. gimnazije “Marko Marulić”.
Jeste li ikada pomislili odustati od studija u Italiji i je li Vam bilo teško funkcionirati na talijanskom jeziku?
Nisam nikada pomislila na odustajanje jer mi je bilo jako lijepo u Italiji, a na fakultetu interesantno i motivirajuće okruženje. Teskoće u jeziku nije nikada bilo budući da su me hrvatski profesori jako dobro naučili jeziku. Mislim da je razina koja se tiče profesionalnosti hrvatskih profesora stranog jezika jako visoka. Pohađala sam također i Centar za strane jezike tijekom zadnje godine srednje škole, što mi je dodatno pomoglo da naučim izvrsno baze jezika – gramatiku i slaganje vremena što je izuzetno važno. Rječnik i sve ostalo brzo se gradi, pogotovo kada si u okružju gdje se priča samo jedan određeni jezik. Ipak, ukoliko gramatiku ne znaš savršeno, nikada nećeš savršeno poznavati i pričati neki jezik.
Smatrate li da je život u Italiji kvalitetniji nego u Hrvatskoj i pruža li Vam isti puno više mogućnosti od života u domovini?
Nisam sigurna koliko je kvalitetniji život u Italiji u odnosu na onaj u Republici Hrvatskoj. Potrebno je vidjeti koje su želje i potrebe pojedinca. Sigurno jest da je država velika te je tržiste rada s tim veće. Isto tako treba naglasiti da što se posla tiče, u Italiji su ljudi fleksibilniji po pitanju mobilnosti – spremni su putovati (prevaliti veće udaljenosti) do radnog mjesta kako bi radili ili se pak preseliti u neki drugi daleki grad gdje se posao nudi (iako Italija nije primjer fleksibilnosti što se europske razine tiče).
Koliko često dolazite u Hrvatsku?
Dolazim za praznike ili čim mi obveze to dozvoljavaju. Volim biti sa svojim roditeljima i prijateljima i poznanicima. Split je moj dom i tamo se uvijek osjećam najprirodnije i najopuštenije, ali isto tako uvijek se volim vratiti natrag u Italiju.
Imate li u planu još neke projekte u Hrvatskoj?
Da, naravno. Voljela bih raditi na novim projektima koji predviđaju uključivanje mladih ljudi u praćenje europskih projekata i njihovu komunikaciju. Smatram da je to jako važno i korisno jer se na taj način mladi ljudi upoznaju s funkcioniranjem i radom europskih institucija i državne uprave, nauče gdje i kako prikupiti informacije, način na koji ih obraditi i efikasno iskomunicirati građanstvu te isto tako koja su naša prava i obveze. Sve su to vrlo korisni elementi za budući život i rad. Kada smo mi bili u školi, naša država nažalost još nije bila član Europske Unije te nismo imali te mogućnosti koje mladi danas imaju.
Da niste izabrali ovaj fakultet i ovaj posao, čime biste se danas bavili?
Vrlo teško pitanje. Ne bih znala. Možda bih tražila zaposlenje pri nekoj od privatnih tvrtki.
Smatrate li da je Vaš posao težak? U kojim trenucima osjetite njegovu težinu?
Težak jest jer je vrlo kompleksan. Mnogo različitih aktera sudjeluje u implementaciji jednog EU projekta i programa. Isti imaju različite razine znanja i specijalizirani su u međusobno različitim područjima, a sve ih treba složiti i kooordinirati u istom smjeru i prema istom cilju. Sam se posao sastoji od vrlo različitih traženih kompetencija. Potrebno je poznavati ekonomsko-financijski aspekt, pravne aspekte funkcionranja europskih popisa kao i internih državnih propisa za funkcioniranje državne uprave i javnih procedura. Isto tako obrađivanje podataka i prezentaciju na komunikativni način, strane jezike i jos mnogo toga.
Volite li posao koji radite? Ispunjava li Vas?
Jako volim svoj posao i sretna sam što su naše zemlje članice Europske unike te što smo zbog toga u mogućnosti učiti i uspoređivati se s europskim kolegama te biti dio naše zajedničke “europske” priče.
Smatrate li da Vam je IV. gimnazija pomogla na putu do sadašnjeg uspjeha?
Smatram da mi je jako pomogla i da se poet gratin, izabrala bio Četvrtu! Bilo mi je divno. Najljepše od svega jest osobni rad profesora koji rade s učenicima i van redovne nastave zato što to vole i žele im jos nešto više pružiti. Ja sam pohađala zbor na “Šufitu” kod prof. Veršića jer sam sklona glazbi. Moji profesori, sa svim svojim prednostima i manama jer su i oni ljudi, za mene su bili najbolji profesori na svijetu. Dali su nam sve potrebne elemente, znanje i “finese” za daljne usavršavanje i rad na sebi. Dobili smo krila da letimo dalje.
