U četvrtak smo sudjelovali na glazbeno-scenskoj manifestaciji Hrvatska je riječ koju naučih od majke u sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt. Posebno nam je zadovoljstvo što smo pomogli u organizaciji i realizaciji samog programa koji se održava već šestu godinu u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, a od izuzetne je važnosti za mlade jer ih potiče da poštuju bolnu i ratom obilježenu prošlost svoje domovine. Kruna ove večeri definitivno je bilo predstavljanje zbornika učeničkih radova I u mom gradu Vukovar svijetli.
Vukovar i Škabrnja nikad se zaboravit neće
Manifestaciju je otvorio učenički zbor Osnovne škole „Knez Trpimir“ iz Kaštela Gomilice koji je otpjevao hrvatsku himnu pod dirigentskom palicom profesora Darija Cuculića, a kasnije su još otpjevali četiri domoljubne pjesme. Zatim su na pozornicu došle voditeljice, ujedno i učenice IV. gimnazije, Petra Dugeč i Lucija Vrvilo koje su vrlo vješto vodile cijeli program. Prije početka okupljenima se obratila predstavnica Hrvatske udruge Benedikt, Margita Vučetić, koja je rekla nešto više o važnosti održavanja manifestacija poput ove. Upravo ovakvim manifestacijama koje uključuju mlade dajemo trajnu garanciju da se Vukovar i Škabrnja nikad zaboravit neće.
Puno je prošlo, ali rana još je svježa…
Prije trideset i dvije godine Vukovar je bio poprište neopisive tragedije, mjesto gdje su hrabri ljudi suočeni s ratnom stihijom. Grad, koji je nekoć bio živ i pun ljepote, 18. studenog 1991. godine ležao je u ruševinama svjedočeći tako o surovosti rata koji je zahvatio našu domovinu. Stanovnici Vukovara preko noći izgubili su sve, našli su se u paklu suočeni s najmračnijim stranama ratnih zločina, a izgledalo je i kao da je brojčano nadmoćniji neprijatelj gotovo ugasio plamen hrvatskog sna o slobodi. Bila je to borba Davida i Golijata, samo što ovaj put David nije pobijedio, ali nas je zasigurno odveo prema slobodi. Vukovar nam je tada dokazao da dobivena bitka ne znači i dobiven rat.
Iz vukovarskog pepela rodila se nada, čvrsta odlučnost i neustrašivost. Iz vukovarskog pepela rodila se sloboda koju danas uživamo. Taj 18. studenog 1991. godine u srcu svakog Hrvata nosi teret tuge i neizmjernog ponosa, borbe i hrvatskog inata, nosi ime Vukovara i Škabrnje.
Nakon 87 dana opsade tog je kobnog dana Vukovar pao. Klonuo je pred neprijateljskim silama ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag koji je vodio prema ostvarenju hrvatskog sna, koji je vodio prema slobodi. Toga dana, prije trideset i dvije godine, cijela je Hrvatska, natopljena krvlju, plakala.
Dan jedne od najvećih hrvatskih tragedija postao je blagdan kojim se dostojanstveno prisjećamo žrtve koju su podnijeli Vukovar i Škabrnja, postao je dan kojim smo krenuli prema slobodi. Upravo se zato Vukovar i Škabrnja nikad zaboraviti neće i taj dan obilježavamo kao Dan sjećanja na žrtve domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Hrvatski ponos i prkos
Posebno se trebamo ponositi činjenicom da već trideset i dvije godine s ljubavlju, tugom, sjetom, ali i neizmjernim ponosom prenosimo svoju povijest na mlađe naraštaje čineći je tako živom i prisutnom u svakom srcu koje Hrvatsku diše. Ono što se dogodilo tog kobnog dana, obilježilo je svakog Hrvata, postalo je neizbrisiv dio našeg identiteta te dio hrvatske slobode. Upravo zato u manifestacijama poput Hrvatska je riječ koju naučih od majke leži prava vrijednost. Njima slavimo našu slobodu i samostalnost, njima odajemo počast onima koji su žrtvovali sve za isto.
Zato se učenici osnovnih i srednjih škola s područja Splitsko-dalmatinske županije svake godine i okupljaju kako bi poslušali riječi posvećene Njemu, riječi posvećene Njima. U činjenici da su ti učenici čitali i svoje radove posvećene Vukovaru i Škabrnji na spomenutoj manifestaciji, leži i potvrda da se nikad zaboravit neće.
Emocije i ponos pretočeni u riječi
Program predstavljanja učeničkih radova dijelio se na dva dijela: osnovnoškolci i srednjoškolci. Od osnovnih škola sudjelovale su Osnovna škola „1. listopada 1942.“ Čišla, Osnovna škola Bijaći, Osnovna škola fra Pavla Vučkovića, Osnovna škola Jesenice te Osnovna škola Mejaši. U drugom dijelu svoje su radove predstavljali srednjoškolci iz Ekonomske škole Imotski, Ekonomske i upravne škole iz Splita, Obrtne i tehničke škole iz Splita te IV. gimnazije Marko Marulić.
Pozornicu su krasila dva panoa koje su izradile učenice IV. gimnazije Marko Marulić pod mentorstvom profesora Nikole Milanovića i Ive Uglešića, a to su Ani Mastelić, Petra Veselinović te Ema Musić. Našu školu u literarnom dijelu predstavljale su učenice Klara Vujević (2.E) i Sara Crnjac (4.B) s pjesmama koje su napisale pod mentorstvom profesorice Katarine Žanetić. Pjesme naših cura čije možete pročitati u nastavku.
NAŠ GRAD HEROJA
Naš Grad Heroja
Pretrpio je mnogo nevolja.
Zbog zemlje svojih djedova
Pamti mnogo tužnih bljeskova.
Ulice je ispunila golema tuga
Jer je svatko izgubio bar druga.
Kuće su mnoge ostale prazne,
a sve zbog pucnjave gadne.
Noći su bile mučne i mračne,
čekale su da jedan grad padne.
Padale su kiše strašne,
Padale su suze časne,
Padali su sinovi hrvatski,
Pao je i grad herojski.
Neprijatelj se ni osvrnuo nije
Dok majka nad mrtvim sinom bdije.
Zlo je pomelo ponosni grad,
Ostavilo je samo ogromni jad.
Ali Vukovar nikada pao nije
Jer sloboda danas naša srca grije.
Pomalo Vukovar opet nadu gaji
da kao nekad životom sjaji.
Postao je simbol hrvatske časti,
ponovno će ponosno rasti.
I nikada zaboravljen biti neće
Dok god Hrvat zemljom šeće.
Sara Crnjac, 4.B
HRVATSKA ĆE VUKOVAR PAMTITI ZAUVIJEK
Hrvatska će Vukovar zauvijek pamtiti,
Grad na zemlji dunavskoj slaviti.
Sve što je imao za Hrvatsku je dao,
Za sve nas ponosno je pao.
Prosule ga kiše granata,
Bio je zarobljen okovima rata.
Željeli su ga poniziti,
ali uspjeli su ga samo uzvisiti.
Nisu znali da ćemo ga još više voljeti,
nisu znali da ga nikad nećemo preboljeti.
Tisuće djece lica uplakanih,
Tisuće sati zbog rata besanih,
Tisuće sinova s puškama,
Tisuće križeva posutih ružama,
Tisuće majki u suzama,
Tisuće očeva u teškim mukama,
Tisuće baka s krunicama jeca,
Tisuće ljudi od kojih su neki i djeca.
Tisuće djece bez djetinjstva,
Tisuće ih ostalo bez prijateljstva,
Tisuće mladih bez mladosti,
Tisuće starih bez starosti,
Tisuće Hrvata bez radosti,
Tisuće sinova za jedan san,
Tisuće ljudi za jedan dan,
Tisuće svijeća za naš Heroj Grad,
Tisuće svijeća za njegov slavni pad.
Za sve one koji se neće vratiti,
Hrvatska će Vukovar zauvijek pamtiti!
Klara Vujević, 2. E
Predstavljanje zbornika
Kruna večeri definitivno je predstavljanje zbornika učeničkih radova pod nazivom I u mom gradu Vukovar svijetli u nakladi Hrvatske udruge Benedikt. U posljednjih pet godina kolekcija radova u čast Grada Heroja sve je veća i veća. Vrijedno uredništvo zbornika „zasukalo“ je rukave te prikupilo i obradilo radove koji su posljednjih predstavljeni upravo na ovoj manifestaciji. Posao nije bio lagan, ali napravili su nešto za trajnu uspomenu nama, za trajnu uspomenu svima koji u srcu nose Vukovar i Škabrnju. Ovaj zbornik postao je zrcalo našeg ponosa, ljubavi i vjere, zrcalo je našeg odnosa prema hrvatskoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Prije predstavljanja samog zbornika okupljenima se obratio i predsjednik Hrvatske udruge Benedikt, Radoslav Zaradić, koji je iskoristio priliku i da zahvali svim mentorima i sponzorima. Zatim je mikrofon prepustio onima od kojih je proizašla ideja, onima koji su uložili puno truda i rada, neprospavanih noći da bi se ovaj projekt ostvario, a to su glavna urednica Margita Vučetić te članovi uredništva profesorice Divna Šušić i Katarina Žanetić te profesor Nikola Milanović.
Članovi uredništva već godinama sudjeluju u na ovoj glazbeno-scenskoj manifestaciji kao mentori, ali također pomažu i u organizaciji iste. Također je večer uveličala i posebna gošća – profesorica i viša savjetnica Sanja Miloloža. Ono što je također vrlo važno za istaknuti da je naslovne slike za ovaj zbornik izradila također učenica naše škole, Gabrijela Drlje pod mentorstvom profesorice Katarine Žanetić.
Svi su uistinu mnogo lijepih i emotivnih stvari rekli, a mi ćemo ovaj članak zaključiti riječima naše profesorice Žanetić: Svoju ljubav prema Hrvatskoj želim prenositi i na učenike. Ako ih učim da Vukovar nije samo grad, već puno više, učim ih hrabrosti, otporu, zajedništvu i važnosti slobode. Tako ih učim osluškivati prošlost, živjeti sadašnjost i radovati se budućnosti. Vukovar postaje poziv na razumijevanje, suosjećanje i poticanje na razmišljanje o važnosti mira u svijetu obilježenom sukobima. Uspijem li svojim učenicima ukazati na važnost Vukovara u životu svakog Hrvata, uspjela sam im ukazati na važnost hrvatskog jezika i na sve ono što čini nacionalni identitet, na sve ono što nas čini Hrvatima. Jedna od najstrašnijih priča dobila je budućnost i potvrdu da Vukovar nikad zaboravljen biti neće jer u ovom zborniku u mojim rukama, u mojem srcu i mome gradu Vukovar svijetli zauvijek, a znam da svijetli i u srcima mojih učenika.
