piše: Nina Đivanović
Današnja pandemija virusa COVID-19 nije prva u povijesti, ali definitivno će ostati zapamćena kao pandemija koja je promijenila način života i omogućila nam da shvatimo koliko su važni prijatelji i druženja, koliko je važna uloga nastavnika, koliko tehnologija i virtualnost ne mogu zamijeniti stvarnost.
U prošlosti je poznata pandemija španjolske gripe koja se pojavila 1918. godine i trajala godinu dana. Danas se često navodi kao primjer opasnih pandemija jer je u tom razdoblju odnijela više od 50 milijuna života. Gotovo jednak broj ljudskih žrtava pripisuje se i zlokobnoj crnoj smrti, poznatijoj kao pandemija kuge, koja se pojavila 1347. godine. Međutim, ona je puno duže trajala, čak četiri godine pa možemo zaključiti kako je španjolska gripa bila puno opasnija i brže se širila. Dakle, španjolska je gripa danas pod većim povećalom povjesničara i znanstvenika jer nastoje otkriti lekcije iz povijesti i tako se suprotstaviti opasnom virusu COVID-19. Pitanje je mogu li nam tako pomoći, ali vrijedi probati jer su ljudi već iscrpljeni od strepnje hoće li zbog virusa ostati bez kojeg člana obitelji ili pak bez posla.
Činjenica jest da je koronavirus donio novu stvarnost ljudima širom svijeta. Je li ta nova stvarnost panika, fizička i socijalna distanca i slično? Ne znamo jer svaki pojedinac ima svoju stvarnost. Ono što nas svih može tješiti jedino jest činjenica kako nam je svima jednako i sve zemlje bore se s ovim, još uvijek, nepoznatim virusom.
No, kako su više puta ponovili iz Svjetske zdravstvene organizacije, nije vrijeme za paniku, već za oprez. Stalno navode kako moramo prihvatiti „novo normalno“ i u skladu s tim se ponašati. Međutim, možemo li prihvatiti „novo normalno“? Za početak većina ljudi ne zna što podrazumijeva to „novo normalno“. Upravo se zato i stvara dodatna nesigurnost javnosti te se širi panika umjesto smirenosti. „Nova normalnost“ fluidan je pojam, koji ovisi o percepciji ugroze zdravlja pojedinca i broju zaraženih, ali i o poslovnim interesima. U svakoj situaciji gotovo nema mjesta na kojem ne treba nositi masku, ona je postala dio naše radne uniforme ili našeg outfita. Isto tako, od strane ovlaštenih osoba, saznali smo za razvijanje svijesti o potrebi držanja fizičke distance. Preporuke su da se ne rukujemo te da nemamo bliske kontakte s poznanicima. Zbog zatvorenih pojedinih fakulteta i škola, zabrana okupljanja i kretanja, ljudi sve više vremena provode u svojim domovima. Kako je to utjecalo na svih? Pa možemo sa sigurnošću reći da nas je ova pandemija ujedinila i izjednačila. Pokazala nam je koliko nejednakosti ima u svijetu, ali isto tako da smo pred ovim virusom ipak svi jednaki.
Bombardirani smo novostima, izloženi medijski provjerenim i neprovjerenim informacijama, statistikama i upravo to postaje dio naše svakodnevnice. Kad se probudimo, prvo o čemu razmišljamo jest broj novooboljelih, koja županija prednjači i postavljamo si pitanje hoće li i nama nastupiti zatvaranje kao susjednoj Sloveniji. Javlja se strah od pada životnog standarda, od ekonomske nesigurnosti i to je ono što ljude čini ovisnima i ranjivima. Najviše rastu stresa i straha pridonosi činjenica što nitko ne zna koliko će ova pandemija trajati i kad će nam se život vratiti na ono „staro normalno“.
Donedavno nezamislivo, ali maske, rukavice i fizička distanca postaju uobičajena pojava. Promijenio se način na koji radimo i živimo. Otkazane su brojne konferencije, sportska događanja, koncerti pa čak se i godišnji odmori bitno razlikuju od prethodnih godina.
Svi se nadamo kako ćemo se ubrzo vratiti na „staro normalno“ pa vam zato svima poručujemo: BUDITE ODGOVORNI!