Dana 22. siječnja 2022. napustio nas je frontmen Parnog valjka Aki Rahimovski. Bolne su riječi upravo preplavile sve medije, a brojni obožavatelji su brisali suze cijeli dan. Jedna duša, jedna zvijezda hrvatske estrade krenula je zvjezdanim stazama… zauvijek… U okrilje tog nebeskog svoda Aki je ponio sa sobom sreću, ustrajnost i ono najvažnije – pjesmu.
Aki, punog imena Aleksandar, rođen je 5. lipnja 1955. godine u Nišu. Već u njegovoj sedmoj godini prepoznat je talent za pjevanje i sviranje. Kao tinejdžer bio je član nekoliko sastava poput grupa Vakuum, Torr i Krvna braća. Kasnije upoznaje skladatelja i gitaristu Huseina Hasenfedića i Juricu Pađena. Zajedničkom suradnjom osnivaju sastav Parni valjak. Možda u tom trenutku nisu imali velike ambicije, ali činjenica da je Parni valjak zaživio među svim dobnim skupinama.
Međutim, Aki nije bio poznat samo po pjevanju, nego i po humanitarnim akcijama. Jednom je prilikom rekao da to sve radi i srcem i dušom. Zbog njegove iskrenosti, velikodušnosti i odanosti publici, malo tko je ostao ravnodušan. Svoj privatni život uvijek je vješto skrivao, ali to nije utjecalo na njegovu popularnost i karijeru. Činjenica je da su brojni ljudi odrastali uz njegov glas, zaljubljivali se, ali i plakali. Obilježio je živote mnogima, a da možda nije bio ni svjestan u kolikoj mjeri.
Neke od njegovih pjesama su: Sve još miriše na nju, Jesen u meni, Godine prolaze, Dođi i mnoge druge. U jednom je intervjuu rekao da pjesma koja opisuje njegov život jest Otkud ti pravo. Pjevaču je otprije već bilo narušeno zdravlje, ali on je uvijek govorio kako je dobro. No, sudbina je ipak htjela drugačije.
Da li me se sjećaš? Dal’ mi ime pamtiš? jedan je od stihova ove velike legende. Ono što je sigurno jest da ćemo uvijek pamtiti zahvaljujući pjesmama koje su nam ostale. On i dalje živi u tim pjesmama, on će uvijek živjeti u nama.
Aki, hvala ti na svemu što si nam dao i sada rasturaj na nebeskim koncertima! Počivaj u miru.
