INTERVJU: Natalija Palčić

Pišu: Toma Jukić i Ivana Kaćunić

Na Svjetski dan učitelja stigla je potvrda onoga što smo mi već znali – IV. gimnazija „Marko Marulić“ ima jednu od najboljih profesorica u Hrvatskoj! Profesorica Natalija Palčić, koja uz zanimljivu redovnu nastavu Politike i gospodarstva, već dugi niz godina vodi jako uspješnu izbornu nastavu te stalno osvaja nagrade i prikuplja pohvale kako za sebe tako i za našu školu. Imati takvu profesoricu u zbornici velika je čast i mi smo iznimno ponosni na nju. Uz stalne projekte i akcije, žena koja živi 100 na sat uvijek ima vremena za svoje učenike pa je tako izdvojila vrijeme i za razgovor s nama.

Na Svjetski dan učitelja saznali ste da ste izabrani za jednu od najboljih  profesorica u Hrvatskoj, možete li nam reći nešto o toj nagradi i načinu vrednovanja?

Postoje dva natječaja. Jedan je onaj u kojem se vrednuje rad profesora u razdoblju od pet godina te vas za taj natječaj kandidira ravnatelj škole. Tu sam došla do statusa profesora savjetnika. Ovaj drugi natječaj, gdje se izabere 10% najboljih odgojno-obrazovnih djelatnika, otvorenog je tipa. Vrednuje se širina vas kao odgojno-obrazovnog djelatnika, a ne kao profesora Politike i gospodarstva ili nekog drugog predmeta. Bodove dobivate na temelju vašeg sudjelovanja i angažiranosti u sustavu obrazovanja te se gleda jeste li educirali druge, koristili nove metode rada, potičete li druge da naprave iskorak u toj praksi i slično. To priznanje zapravo je nagrada najboljim odgojno-obrazovnim  djelatnicima.

Mi kao Vaši učenici smo iznimno ponosni na Vaš uspjeh, kako ste se Vi osjećali nakon ovakvog priznanja?

U izboru za tu nagradu sudjeluju svi djelatnici, od vrtića do srednjih škola, stoga sam iznimno ponosna na ovaj uspjeh. Iznimno mi je drago što je netko prepoznao trud svih djelatnika koji žele nešto više. Ono što mene posebno uzrujava u ovom društvu jest način na koji se gleda ljude koji pokažu interes za nekim novim i većim stvarima. Taj pogled iznimno je negativan, odmah se dolazi do zaključka kako nemate osobni život, da ste ambiciozni i da vi maltretirate ove manje ambiciozne, a zaboravljamo da svaki udžbenik ima rubriku za one koji žele znati više. Nije li smisao svega motivirati naše učenike i nije li to najlakše učiniti pokazujući im vlastitim primjerom?! Mi profesori moramo biti nositelji tog prvenstveno odgojnog, ali i obrazovnog procesa te prenijeti svojim učenicima želju za testiranjem i probijanjem vlastitih granica.

• 

• 

• 

Sada kad znamo što to čini našu profesoricu tako uspješnom, zanima nas kako ste se uopće našli u zanimanju profesora?

Ja sam dugi niz godina radila u turizmu i to je oduvijek bila moja velika strast. Spaja sve ono što ja najviše volim: putovati, pričati, upoznavati nove ljude i mjesta te otkrivati svijet. Za vrijeme Domovinskog rata svi su me poticali na rad u školi, a ja se tu nisam mogla zamisliti. Smatrala sam to previše statičnim i monotonim za sebe. Na početku karijere u školi meni je bilo grozno sve dok mi se jednom nije dogodio taj klik u glavi i tada sam sebi ovako posložila stvari: taj razred moj je turistički autobus, a učenici turisti. Oni će stići tamo gdje ih ja odvedem, a vidjet će onoliko koliko im ja pokažem. Sada sve ovisi o meni, koliko toga će oni vidjeti, kamo će stići i hoće li se vratiti. Od toga dana, kad su stvari napokon sjele na svoje mjesto, moj život se promijenio.

Vodite jednu jako uspješnu izbornu nastavu, a održavate ju na drugačiji način, stalno sudjelujete u projektima i smišljate nove stvari. Odakle se stvorila ideja o izbornoj i koja je tajna uspjeha izborne nastave iz Politike i gospodarstva?

Ja u gimnaziji imam redovnu nastavu samo s maturantima, dakle šest sati. Kako bih bih dopunila svoju satnicu, moram organizirati izbornu nastavu, a da bi učenici upisali tu izbornu, ona mora biti zanimljiva. Stoga je u početku to zapravo bilo pitanje opstanka i egzistencije. Kasnije se pokazalo da se moja osobnost odlično uklopila s tim. Da biste nešto stvorili, treba vam volja, ali i snaga i energija. Sve se to dobro poklopilo pa je tako nastala izborna iz Politike i gospodarstva koja je bila nešto novo u školskom programu. Tu je mene moja osobnost tjerala da smišljam nove sadržaje kako učenicima iz godine u godinu ne bi bilo isto te dosadno. Tako se sada to razvilo u jednu zaista široku paletu programa i mogućnosti. Otkad sam počela u razredu razvijat koncept otvaranja prozorčića svojim učenicima stvarajući i smišljajući nove projekte, aktivnosti i ideje, izborna, učenici i ja savršeno sretno funkcioniramo u nekoj ugodi i veselju. Vjerujem da nešto nauče, posebno neke građanske vrline. Mislim da učenici građansku vrlinu, na kojoj rade njihovi roditelji, osim kroz odgoj, nastave brusiti za vrijeme školovanja i mislim da je važno da sva ta znanja, koja nauče u srednjoj školi, primijene kako bi bili odgovorni građani i koristili svojoj društvenoj zajednici.

• 

• 

… taj razred moj je turistički autobus, a učenici turisti. Oni će stići tamo gdje ih ja odvedem, a vidjet će onoliko koliko im ja pokažem. Sada sve ovisi o meni, koliko toga će oni vidjeti, kamo će stići i hoće li se vratiti.

Za vrijeme on-line škole bio Vam je onemogućen rad na projektima i akcijama u kojima inače sudjelujete, kako je Vaša izborna funkcionirala za vrijeme zatvaranja?

Izborna, koja je sama po sebi vrlo živahna i odvija se kroz projekte, za vrijeme lockdown-a doživjela je veliki šok. Ugasile su nam se sve mogućnosti djelovanja na terenu, putovanja, povezivanje učenika i zajednički rad na projektima. Trebalo je smisliti neke nove metode provođenja svih tih projekata, došlo je do gomile ideja i sve smo projekte prebacili na on-line verziju. Puno sam slobodnog vremena utrošila na učenje novih alata i modernih tehnologija. Na kraju se sve to odvijalo vrlo uspješno. Upravo smo za vrijeme korone skupili sve najzanimljivije nagrade te realizirali sve planirane projekte. Ne da nije bilo zastoja, nego su nam se otvorile nove prilike. To je sve bilo prepoznato pa sam zbog toga bila pozvana na nekoliko velikih europskih i svjetskih konferencija. Tu sam govorila o tim novim načinima i metodama rada s učenicima. Tako je, iz nečega što je trebalo biti loše, izašlo nešto skroz dobro i iz tih suradnji već se sad stvaraju novi projekti.

Što mislite o korištenju tehnologije u nastavi?

Volim vjerovati da je djeci najljepše na zraku u prirodi, veliki sam pobornik fizičke aktivnosti i duboko vjerujem da je djeci potrebno dati to vrijeme koje će provesti u nekakvoj aktivnosti pa me stoga jako boli kada vidim koliko se djece na primjer oslobađa tjelesne kulture. Da, nove metode svakako, ali po mom mišljenju to mora biti u korelaciji sa stvarnim potrebama učenika. Zato pokušavam provoditi svoju izbornu na taj način. Primjenjujući sve naše znanje i dostupne tehnologije, ali kroz projekte, ako je moguće vani, u drugim državama. Na taj način uspoređujemo razne stilove života i kulture te iz toga učimo. To je nekakva paradigma i nadam se da sam u tome uspjela.

• 

• 

Svi ovi uspjesi i nagrade zasigurno su Vam vjetar u leđa za dalje, kakvi su Vaši budući planovi za izbornu?

Izborna nema zadan program, ima samo teme za koje je nastavnik slobodan koristiti koje god metode želi. Ove je godine to malo drugačije jer je sve on-line, ali želim vjerovati da je ovo samo kratka pauza i da ćemo ubrzo ponovno početi raditi onako kako smo i prije i da ćemo više cijeniti slobodu djelovanja koju imamo inače. Međutim, neće nam naškoditi ni sve nove metode koje smo naučili kroz ovo razdoblje jer ćemo sada moći s nekim odmakom i kritičkim mišljenjem procijeniti kolika nam je količina tehnologije potrebna u nastavi i gdje je ta granica kad je toga previše. Također sada znamo koja je optimalna količina tehnologije kojom tehnologija može biti odlična ispomoć u nastavi i svladavanju novih znanja i informacija. Mi preko tehnologije ne možemo ni dočarati ni doživjeti onu neformalnu komunikaciju koja je toliko važna.