IV. gimnazija Marko Marulić zaista ima odlične nastavnike. Zato sam vam pripremila intervju s jednom od najboljih, a to je nastavnica Marijana Munitić. Ako niste te sreće da vam ona predaje, pročitajte intervju u nastavku kako biste ju upoznali.
Za početak, recite nam nešto o sebi. Tko ste Vi?
Pozdrav svima! Zovem se Marijana Munitić, nastavnica sam engleskog jezika i povijesti, a u našoj gimnaziji predajem predmet Engleski jezik.
Kad ste bili mladi, jeste li htjeli biti nastavnica? Možda nešto drugo?
Da, od osnovne škole zainteresirala sam se za taj posao. Osim tog posla, zaintrigirala me knjižnica. Kao mala igrala sam se s knjigama i slagala ih na police, iako u sedmoj godini nisam znala da se time možeš baviti.
Koliko je naporno raditi u gimnaziji?
Neovisno o gimnaziji, jako je teško raditi s ljudima. Nebitno kojeg su uzrasta, jesu li stariji ili djeca, svakako je jako iscrpljujuće. Ne na loš način, većina ljudi ne bi se ni iskušala u ovom poslu da ne znaju što moraju trpjeti, samo zahtijeva puno energije i strpljenja. Znači od 1 do 10, rekla bih da je iscrpljujuće 12.
Nešto malo zabavnije, top 3 nastavnika naše škole?
Ovo je vjerojatno najteže pitanje. Olakšala si što si navela nastavnike, knjižnjičarka daje nekome svoje mjesto u top 3. Ja sam u odličnom odnosu sa puno nastavnika, no najviše komuniciram s profesoricom Žanetić, profesoricom Palčić, profesoricom Vuletić, sa psihologom, profesoricom Banić…
Da niste opterećeni poslom i pandemijom, gdje biste otputovali?
Bilo gdje van granice, no u zadnje vrijeme najviše me privlači Turska. Inače sam putovala po zapadnoj Europi.
Sad nešto o učenicima, postoji li razred koji Vam je posebno prirastao srcu?
Stvarno volim ovaj posao i meni je svaki razred poseban na svoj način. Sa svom djecom mogu se povezati i svaki razred ima ono nešto svoje. Baš kao što smo svi mi ljudi drukčiji tako je i svaki razred drukčiji i poseban.
Što mislite što je učenicima glavna prepreka kad pričamo o učenju i koncentraciji?
Sad ću zvučat kao svaki nastavnik i svaka osoba koja ima poviše 18 godina, no definitivno društvene mreže i videoigre. Čisto radi fokusa i koncentracije, zato što društvene mreže i videoigre nude puno brzih poticaja istovremeno. A kada treba nešto pročitati ili naučiti, to je znatno sporiji impuls. Puno truda i rada sporije nam uđe u naviku, za razliku od slika, igara i videa u kojima puno impulsa ulazi odjednom. I onda se ne moramo čuditi kada pomislimo koliko još toga moramo naučiti i spremiti i koliko motivacije nemamo za rad. Ali moramo uzeti u obzir da nitko ne voli raditi ono što ga se tjera. Tko voli čistiti? Nitko, no moramo to raditi htjeli mi to ili ne.
Koja je po Vama najbolja/najefektivnija metoda učenja?
Ja sam u cijelom školovanju slušala jako brzu i glasnu glazbu dok bih učila jer, ako bih je mogla potisnut u podsvijesti, to znači da sam se u potpunosti koncentrirala na rad i učenje. Prisutnost ljudi me smetala i ne bih se mogla tako natjerati na rad, no glazba je bila dobra metoda. Također najbrže se uči kada vlastitom rukom zapisuješ, ne podcrtaješ, nego zapisuješ. Znači vlastite skripte i bilješke su must have.
Kao što znate, postoji mnogo učenika koji su pod velikim stresom ili su anksiozni. Imate li što njima za reći, neki savjet?
Apsolutno, ne dajte se obeshrabriti. Svaka loša ocjena koju dobijete, za 3 do 6 mjeseci bit će u potpunosti nebitna i nećete se iste sjećati. Za razliku od toga, pamtite načine na koje se odnosite prema nastavnicima i obratno. Ne bojte se, loša ocjena nije smak svijeta i to nije razlog da plačete i budete loše volje, budite ponosni na svoj rad i trud. Sve se može ispraviti i osim toga ne postoji profesor kojem se ne možete obratiti ili pitati ga za pomoć. Nitko vas neće odbiti. Osim toga, jednog dana kad se budete prijavljivali za posao, nitko vas neće pitati koliko ste jedinica imali iz Latinskog. Govorim iz osobnog iskustva.
Eto, to je naša Munitićka! Vjerojatno najbolja i najbrižnija osoba koju ćete upoznati. Ako vas nešto muči, javite joj se. Uvijek je nasmijana i sretna i pomoći će vam na bilo koji način.
