Ove godine 18. studenog, poznatiji kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, postao je novi blagdan kojim se prisjećamo žrtve koju su Vukovar i Škabrnja podnijeli istoga dana prije 29 godina.
Ovaj blagdan posvećen je svim žrtvama Domovinskog rata, a simbolika datuma posebno je važna hrvatskom narodu. Vukovar, koji je ratnu kalvariju proživljavao tri mjeseca, tog je dana doživio konačni pad te je njegova žrtva postala simbol žrtava Domovinskog rata. Nakon uništenja kakvo Europa nije vidjela od Drugog svjetskog rata, istog dana dogodio se i veliki zločin u Škabrnji, u kojoj su zločinci pobili 84 branitelja i civila. I dan danas to je još uvijek velika rana stanovnika Vukovara i Škabrnje jer su gotovo sve obitelji ostale bez neke bliske osobe. Iako se mještani ne mire s činjenicom da većina zločinaca nikada neće odgovarati, nama ne preostaje ništa drugo osim da ne dozvolimo da se njihova žrtva zaboravi. Upravo nas to obvezuje da 18. studenog iskažemo poštovanje prema tim žrtvama.
Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje bit će trajno sjećanje na žrtve Domovinskog rata, vojne i civilne, čiji su životi trajno ugrađeni u hrvatsku slobodu.
I u našoj školi obilježili smo ovaj jako važan dan za hrvatski narod. Učenici su napisali pjesme posvećene Vukovaru pod mentorstvom profesorice hrvatskog jezika Katarine Žanetić i profesora vjeronauka Nikole Milanovića. Crtež za naslovnicu izradila je učenica Lucija Pušić pod mentorstvom profesorice Katarine Žanetić.
Vukovar za sjećanje Grade na Dunavu, Suzu ispuštam novu Jer sjećanje nam dolazi, A tuga i bol ne prolazi. U srcima su nam branitelji, Naši hrabri spasitelji. Njihovu žrtvu vječno pamtimo I s ponosom se njima hvalimo. Sada te Hrvatska pazi Da te neprijatelj ne gazi Jer Hrvat ponosno stoji I nikog se ne boji! Tvoje teške rane, Nama su bolne i trajne, A tuga i bijeda rata Snaga su i moć Hrvata! O Vukovare, grade mili, Nad tobom su anđeli vječno letjeli. Godinama za te palit ću svijeću Jer te nikad zaboravit neću! Lorena Mandalinić, 1.B
Grad na Dunavu Stoji grad na Dunavu, Čvrst kao stijena, Neprijatelju ćudljivu Prolaza ne da. U njemu sjećanja Ljutito i tužno plivaju, Ali nadu vraćaju obećanja Koja slobodu prizivaju. Sva patnja i bol Ondje se zbila, Ali slobode jarbol Hrvatska je zato dobila. Bolni jauci i molitva postali su jedno, A svaka žrtva nešto sveto. Ljudi su se borili zajedno, Od oružja su nosili srce čisto. Grad pretrpi udarce zle ruke Kao kakav neustrašivi heroj, Prošao je kroz razne muke, Nalazio se u situaciji beznadnoj. Hrabri vojnici slobodu su izborili, Sreći nema kraja, Jer grad i Hrvatsku su oslobodili, Ponos srca napaja. Sad s ponosom na Dunavu stoji I priča svoju priču, Dane na slobodi broji, A Hrvati ponosno njegovo ime kliču. Lorena Gabrić, 1.B
Grad heroj Dok tvoji korijeni ožiljke broje I sve dok u sjećanju imaš očaj i tugu, Ponosni ljudi i dalje tamo stoje, Nemaju zamjenu za tebe ili opciju drugu. Drugi su nam te oduzet pokušavali Na načine čudne i ružne, Ali Hrvati su te spremno spašavali Ne skidajući s lica emocije tužne. Odjekivali su vapaj i molitve drugih ljudi Što su bili potjerani iz svog grada, Ali jedino što tad u pojedincu nadu budi Jest da će doći kraj tog straha i jada. Gradom herojem ću te zvati Jer si hrabro prošao kroz pakao taj. Ipak se na kraju jedinstvo i sloga isplati, Pa se kroz tvoju žrtvu nazire pobjednički sjaj! Nora Đonlić, 1.B
Upali svijeću Vukovar neprestano plače, Izgubio je svoje najhrabrije igrače. Oni su za njega život dali I zato su ponosno pali. Dunav pun suza tužnih majki Čiji život nije onaj iz bajki. Nijedna brana zaustaviti to ne da Jer ni Vukovar nije htio da se preda. Vrijeme se zaustaviti ne može, A ni bol otjerati iz kože. Ostaje samo nada za bolje sutra I da praznine u srcu neće biti sjutra. Cijela Hrvatska se za te moli Dok se trobojnica ponosno vijori. Vukovare, časno prekrij tugu, Pokaži svoje veselje jugu. Vukovarom se i danas djeca kreću, S osmjehom na licu traže sreću, Ti se zato sjeti i upali svijeću. Ela Alerić, 3.E
Ne daj da te slome Čuli smo priče da su te u zoru ranu Budili napadi na domovinu. Bombardirala te sa svih strana Neprijateljska sila armirana. Razarale su te njihove ruke, Danas cijela Hrvatska zna za tvoje muke. Od tog bijesa i gnjeva izašao si jači, Još i sada pomisao na to srce nam tlači. Niz obraze tužne majke Teku suze za njene poginule junake. Dok Dunav teče, Vukovar nitko slomiti neće! Maja Šuta, 3.E
Vukovar u hrvatskoj boji U tvoje srce zabijen je mač, Kroz tvoju dušu orio se plač. Već je mnogo prošlo godina U sjećanju bolnih pukotina. Na Dunavu još uvijek stoji, Naš Vukovar u hrvatskoj boji. Hrabro se izborio kroz sve nedaće, Pa je na ruševinama izniklo cvijeće. O moj Vukovare, heroju grade, U sve Hrvate ulio si nade Da i nakon užasa ponosno ćeš stati Jer takvog junaka svatko pamti. Nekoć tvoja tuga osjetila se u zraku, A danas tvoja svjetlost sija u mraku. I danas taj grad stoji, Naš Vukovar u hrvatskoj boji. Antonela Litović, 4.B
Čuvar domovine Dvadeset i devet godina je prošlo, Vrijeme novih generacija je došlo. Slušali smo priče naših djedova i baka, Pričat ćemo ih i svojoj djeci jednoga dana. Taj tmuran je i tužan dan Kad je pao Vukovar. Sad nad njim mirno nebo noći, Nadamo se da rat više nikada neće doći. Heroji predati se nisu dali I rame uz rame tada su stali. Uz Vukovar su bili sve do kraja I branili časno, podignutih glava. Pitam se danas: Zašto su pale tolike granate? Koliko je djece ostalo bez mame i tate? Životi su izgubljeni, Dijelovi grada neobnovljeni, Bol i tuga još su prisutni. Domovine naše je čuvar Veliki i ponosni Vukovar! Lena Rupčić, 3.E
Vukovar Vukovare, spominjemo te u molitvama. Ustajmo, odajmo čast palim žrtvama. Kuće razrušene su mnoge, Ovaj grad stao je na obje noge. Vojnici hrabri život su za Hrvatsku dali, A pred neprijateljem nisu posustajali. Raj je pun anđela koji su nas branili. Andrea Dadić, 3.E
O moj lijepi grade, o moj Vukovare, S visokim tornjem od hrvatske časti I Dunavom lijepim koji tebe krasi. Vukovare dragi, o moj Vukovare, Ponosu Hrvata, herojski naš grade. Štitio si Hrvatsku od velikih zala, Tvoja brižna ljubav, budućnost nam dala. Čuvat ćemo priču o hrabrim predcima, Hrvatsku su čuvali svojim životima. Vukovare grade, heroj moj si ti! Uspio si jedinu domovinu obraniti! Nora Gotovac
Stari barokni grade O, Vukovare, stari barokni grade, Strašna razaranja napala su te, Dok si nas branio, Tvoj narod molio se za te. Bio si hrabar, bio si snažan, Bio si dom. Zahvalna sam ti jer si svojom Krvlju branio našu domovinu! O, Vukovare, stari barokni grade, Ti što na Dunavu stojiš, Usadio si u mene srce puno nade. Lara Treskavica
I u mom gradu Vukovar svijetli Ponosito Vukovar na Dunavu stoji dok narod silne svijeće broji. Na taj jedan sjetom ispunjen dan svaki hrvatski grad je Vukovar. U znak obrane Oltara domovine i moj grad ponosno pali lampione. Odajemo počast palim braniteljima uz ljubav i svijeće s plamenima. Tuga i radost miješaju se tad, na taj dan i moj grad je Vukovar. Slobodu i mir danas uživamo, zahvalno se Vukovara prisjećamo. Ne da se naš grad heroj, uzor ponosnoj Hrvatskoj cijeloj. Ulice i mog grada svijetle taj dan, na taj dan i moj grad je Vukovar! Lara Grbavac, 1.B
Ima jedan grad Ima jedan grad, Ime mu je Vukovar. Na obali Dunava stoji I silno se ponosi. Ima jedan grad Mnogo vrijedan sad, Vukovaraca pun je bio Dok se krvi nije prolilo. Tada su plač i tuga zavladali, Pustoš i strah ulicama ovladali. Mnogi su živote tragično izgubili Jer su se za svoj Vukovar borili. Bol i očaj prekrili su lice majkama, Ubili su dušu brojnim starim bakama. Sinke mile tragično su izgubile, Najveću patnju te su žene iskusile. Rane ljute još dugo zacijeliti ne mogu, Utjehu majke pronalaze jedino u Bogu, Neka nova djeca vraćaju vjeru ljudima Da ljudske žrtve ne smatraju uzaludnima. Grad taj pun je neustrašivih heroja, To je ponosni grad hrvatskih boja. Pun je ponosa i sjećanja slavnih, Pun je života za slobodu danih. Ima jedan grad, Slobodan je sad, Simbol je svih Hrvata, Simbol je hrvatskog inata. Ima jedan grad, Ime mu je Vukovar, Na obali Dunava stoji I silno se ponosi. Lorena i Maria Crnjac, 1.B
Vukovar U mom srcu na posebnom mjestu stoji I svaki otkucaj njegovo mi ime zbori: Vukovar, Vukovar… Kroz moju dušu teče rijeka na kojoj leži I daje smisao svemu čemu težim. Hrabrost i ponos budi on u meni, Jedan je jedini grad, voljeni i vječni Vukovar, Vukovar… Ivan Galić, 1.B
Grad heroj S jedne strane Dunava Stoji heroj grad, Ime mu svi znate: Vukovar! Tužna je prošlost njegova, Borio se za zemlju naših djedova. Zbog neprijateljskih duša zlih, Mnogi su otišli iz domova svojih. Raselili se na sve strane, Ali još su uvijek žive rane. Heroji naši dragi Časno su za slobodu pali. Njihova krv je prolivena, Ali nada nije bila ubijena. Vidjeli su tračak nade I svoju djecu kako domove grade. Umirali su nedužni ljudi Zbog neprijateljeve zle ćudi. Civili život su izgubili Jer tuđu vlast nisu dopustili. Crveni križ bolnicu je branio, Ali je neprijatelj srca neizlječivo ranio. Sloboda i ponos olakšaju teške dane, Umire ponekad neutješne majke. Naš barjak uvijek će se viti Pa Vukovar nikad nećemo zaboraviti. Ponosimo se ovim gradom herojem, Hvala što nam je postao simbol slobode. S desne strane Dunava Stoji heroj grad, Ime mu znate: Vukovar! Lucija Pušić i Lucija Vrvilo, 1.B
Grad heroj Na Dunavu stoji grad Koji u svojoj slobodi uživa sad. Za tu slobodu mnoge muke je trpio, Neprijatelj iz njega snagu je crpio. Unatoč boli koju je preživio, Svoj mir i blagostanje je doživio. I dalje na Dunavu stoji grad naš čuvar, Grad heroj, grad Vukovar! Marin Seršić, 1.B
Vukovar Vukovar prelijepi je hrvatski grad, jednom žrtva rata – heroj sad. Vukovare, mili grade, razrušen si i ranjen, od bešćutne ruke nepravedno kažnjen. Prošao si mnogo patnje i bola pa oko tebe sja zlatna aureola. Rat je nešto što se zaboraviti neće, u ratu nitko nije pronašao sreće. Šahovnica ponosno na tornju stoji, hrabri Hrvat nikog se ne boji. Znaju svi – Vukovar je pao i brojne nevine žrtve dao. Danas je pobjednik koji ponosno gleda, poručuje neprijatelju da ne da. Borna Knezović i Rino Majić, 1.B
Naš grad Vukovar U daljini svjetla dopiru u mekoći, U daljini dan se rađa usred noći, Ulicu krasi mnogih svijeća žar, Znam da to je spomen na naš Vukovar. Naš grad sniva na Dunavu plavom I vječno će biti okićen slavom. To grad je junaka i pobjednika, Naš pravi simbol slobode i mira. Naš grad, nošen na krilima slobode, Najljepši je grad hrvatske nade i dobrote. Krase ga neka nova zaigrana dječica Što sjede u krilu bakica. Naš grad ostvario je slobode i mira san, Naš Vukovar slavi slobode dan. Na svom kamenju zapisan je trag vječni I to rukom rata natpis elegični. Nikada izgubit neće svoju posebnu čar Naš grad, naš slobodni Vukovar. Dok ga u srcu ponosno nosimo, Tuzi i bolu itekako prkosimo. Na dnu rijeke bačen je ratni kamen, Vukovar je postao slobode znamen. I napokon našim gradom sija sreća I ljubav sve veća i veća. U noći kada vrišti teška tišina, Srca ja sam spokojna i mirna Jer znam da Vukovar slobodno sniva, Na dlanu noćnog neba on počiva. Zaboraviti ga nikad ne mogu, Njemu dugujem slobodu svoju. Svima što su se borili za domovinu moju, Zahvalno posvećujem pjesmu ovu. Naš grad ima zapisane junačke priče Iako još neka majka tužno nariče. One su zapisane u polju žita I svaka od njih je istinita. Naš Vukovar nosi težinu srca svoga U modroj rijeci ispod plavog svoda, A na nebu sija zvijezda nade Da te se nikad ne zaboravi, ponosa grade. Do kraja svoje životne staze Pazit ću da sjećanje na tebe ne gaze. Postao si dom slobode svakog Hrvata I za to ti jedno veliko HVALA! Karmen Rađa, 1.B
Sjeti se Vukovare Ranjeni vojnik leži S rukom na bolnoj rani, Dok mu obitelj bježi, On najdraži grad brani. Voljeni grad je pao Neprijatelj je u njega ušao, A nitko nije znao Da nam je krvi kušao. Majka suze briše, Kako su hrabri bili, Ali u novinama piše: Grad smo izgubili. Dok tama gradom leti, Ja te ponizno molim, Vukovare, daj se sjeti Da te zauvijek volim! Marta Tokić
