Piše: Ivana Jukić
Kako smo u lockdown-u shvatili važnost socijalizacije?
„Nastava se sljedećih dva tjedna odvija on-line.“ – obavijest je odjeknula školskim hodnicima. Ideja o dva tjedna odmora usred školske godine na prvu se činila kao halucinacija izvora u pustinji. Odmor i maraton filmova ispunjali su moje dane, a glavu sam rijetko dizala s ekrana. No taj je „odmor“ trajao kraće nego što sam mislila, svega tri dana! Zabrana odlazaka na kavu i druženja s prijateljima prekinula je bioritam gotovo svakog Marulićevca. Razmatrali su se razni prijedlozi kako bi se riješila problematika zabrane okupljanja na kavama. Kontaktiralo se više razrednih odjela ne bismo li prikupili njihova iskustva i savjete. Na posljetku smo svoju potrebu za druženjem riješili instalirajući aplikaciju koja je prvotno bila jedna od predloženih aplikacija za održavanje nastave. Svakodnevna je on-line kava postala obavezna razbibriga. Iako fizički udaljeni, pronašli smo način da se socijalno ne udaljimo.
Preporuka o socijalnoj distanci kao preporuka o osamljivanju.
Socijalna distanca može se protumačiti kao društveno otuđivanje što nikako nije povoljno za prevenciju od virusa. Naprotiv, manjak komunikacije s drugim ljudima može dovesti do anksioznosti i tjeskobe koje nerijetko ugrožavaju imunitet. Kako mjera o distanciranju ne bi bila pogrešno shvaćena, najbolje ju je nazivati fizičkom distancom. Fizička je distanca razmak između ljudi u iznosu od oko 2 m. Ta udaljenost smanjuje mogućnost da se kapljičnim putem prenese virus s osobe na osobu.
Odgovorno „druškanje“ s prijateljima.
Fizička je distanca motivacija za pronalazak novih mjesta za izlazak pa smo tako prijatelji i ja svoje subote oplemenili druženjem na nekim novim, atraktivnim i, ne manje važno, vanjskim prostorima. Bijeg od gradske vrve pronašli smo u okolnim mjestima, a družili smo se isključivo na otvorenom. Samo su nam posljednje stanice Promet Splita granica, pa smo tako posjetili trogirsku rivu, uživali u šetnji Stobrečom, pojeli sladoled u Omišu, a plan nam je bio uputiti se i u Studence.
Socijalna distanca neka postane „zbližanca“!
Ne zaboravimo ugrožene skupine koje ovaj virus dodatno drži u stanju panike i straha. Bakama i djedovima veoma je teško jer se moraju čuvati još više od nas. Sjetimo se telefonirati im češće kako bismo im razgovorom uljepšali dan!
Ne zaboravite držati fizičku distancu, a ne socijalnu! Budimo svi odgovorni!
