Debatni klub naše škole osnovale su ne tako davne 2016. godine profesorica logike, etike i filozofije Anita Ivanković Volarević te profesorica povijesti i sociologije Meri Galić. Pod njihovim je mentorstvom naš debatni klub imao zapažene uspjehe te slovi za jedan od najboljih u našoj regiji. Nekim uspjesima ovog debatnog kluba, kroz dvije godine sudjelovanja, pridonijela sam i sama te ću u okviru vlastitih iskustava opisati kako naš debatni klub i sama debata funkcioniraju te koja je formula uspješnog debatnog tima.
Struktura debatnog tima
Debatni se tim sastoji od tri govornika od kojih svaki ima određenu i jednako važnu ulogu u debati koja se odvija tako da dva tima koja zauzmu suprotna stajališta o zadanoj tezi, afirmaciju (A) ili negaciju (N), argumentirano o njoj raspravljaju i pokušavaju uvjeriti sudce da je njihova strana u pravu. Teze mogu biti unaprijed zadane ili „ad hoc“. Teze koje zahtijevaju dodatnu pripremu i informiranje uglavnom su prisutne na debatnim turnirima i natjecanjima te se objavljuju par tjedana unaprijed. „Ad-hoc“ teze su trenutno aktualne i od općeg interesa o kojoj svaka prosječno obrazovana osoba ima nešto za reći. Takvu tezu dobijete netom prije debate i imate oko sat vremena za sastaviti argumente, tj. „pripremiti case“. Kao što sam već rekla, takve su teze aktualne pa to nije problem. Struktura „case-a“ ovisi o tome nalazite li se na strani afirmacije ili negacije, tj. jeste li za tezu ili ju osporavate. Moram napomenuti da stranu ne birate, već je ona nasumično zadana te se upravo u tome krije umijeće debatanata. Svaki dobar debatant mora moći sagledati obje strane teze te ih neovisno o vlastitim uvjerenjima dobro i uvjerljivo argumentirati.
Tijek debate
Vratimo se strukturi „case-a“. Poželjno je da strana afirmacije oblikuje tri argumenta koji potkrepljuju tezu, dok strana negacije priprema dva. Argument mora biti složen, potkrijepljen primjerima, jasan i razgovijetan. Debata započinje specifičnim pljeskanjem dlanom o stol kojim se najavljuje i ispraća svaki govornik. Prvi izlazi A1 (prvi govornik afirmacije) čiji se govor sastoji od dva argumenta. On uvijek mora „postaviti“ debatu koja, ovisno razini na kojoj se raspravlja, može biti komparativna, planska i vrijednosna te dati točne definicije predmeta rasprave. Nakon njega izlazi N1 (prvi govornik negacije) koji se prvo osvrće na govor afirmacije te odmah daje kontraargumente nakon čega iznosi svoj jedan argument. Ako umijete razgovijetno i strukturirano iznositi svoja mišljena, onda ste izvrstan kandidat za prvoga govornika debate. Nakon što su „prvi“ rekli svoje, red je na „drugima“. A2 osvrće se na prvi govor negacije te iznosi treći argument svoga tima nakon kojega izlazi N2. Drugi govornik negacije opet se osvrće i daje kontraargument te iznosi drugi argument svoga tima. Dobar drugi govornik mora imati vrline prvoga govornika iako ne mora biti precizan poput njega. Međutim, mora biti u stanju dobro slušati protivnika i zapažati pojedinosti. Nakon drugih slijede treći govornici. Prvi izlazi govornik A3, a nakon njega N3. Oboje imaju istu ulogu, ne iznose nove argumente, već tijekom cijele debate predano slušaju svaku riječ svojih protivnika i njihove misli u svojim govorima okreću protiv istih. Idealan je treći govornik najgora cjepidlaka koju možete zamisliti… „Oni nisu rekli! Oni nisu dokazali! A moj govornik vam je lijepo rekao! A mi smo lijepo pokazali! Vidi ovdje! Vidi tamo! Vidi!!!! Mi smo u pravu!!“ Osobno sam treći govornik i obožavam svoju ulogu.
Svi konstruktivni govori ( 1., 2. i 3.) traju 8 minuta dok četvrti govori, koji samo sumiraju debatu, traju 4 minute. U četvrtim govorima najčešće ciljamo na emocije sudaca te ih pokušavamo uvjeriti u važnost našeg stajališta s pričom o „malom Juri“ kojemu život propada upravo zbog stajališta protivnika, a naš stav bi ga promijenio na bolje.
Moram napomenuti da debata nije svađanje, već argumentirano raspravljanje. Vrijeđanje na osobnoj razini je nedopustivo te donosi negativne bodove dok se blaga podbadanja sa stilom, kojima sam i sama osobito sklona, toleriraju i pridonose karizmi govora. Izvrsno razrađen „case“ te sposobnosti govornika pridonose kvaliteti tima, ali tajna je u međusobnoj slozi , komunikaciji i dosljednosti. Tim u kojemu se dvojica debatanata međusobno ne podnose ili ne slušaju nije dobitnički tim.
Iako se iz priloženoga čini da je debata naporna i puna nekakvih pravila, uopće nije tako. Sve se savlada u vrlo kratkom vremenu nakon čega, ako imalo uživate u mentalnom sparingu, počnete obožavati debatu.
Kada se sastajemo
Mi se sastajemo svakom drugom subotom, tj. onima „dugih vikenda“. Interesu za debatu naravno pridonose i najbolje grickalice, pića i keksi koje profesorice uvijek donesu, a ponekad imamo i tortu. Nakon službenog sata, debata se uglavnom nastavi u nekom od obližnjih kafića. Pred natjecanja sastajemo se malo češće pa čak i tijekom nastave, stoga je, uz školski zbor, priključivanje debatnom klubu odličan način da se izvučete od pokojeg ispitivanja.
Debatna su natjecanja emocionalni i fizički nalet adrenalina. Suze od tuge, pa od smijeha, pa smijeh od sreće, pa iz očaja. Izmjenjuju se periodi stoičke snage i totalne rezignacije, ljutnje i oprosta, oscilacije krvnog tlaka i šećera, aritmija, ubrzano disanje pa trenutci kada ne možete doći do daha, crvenilo obraza i mrtvačko bljedilo. Nekad se na par minuta obratite i postanete fanatični vjernici, nekad se uvjeravate kako je zdravlje najvažnije. Koliko god to mazohistički može zazvučati, na kraju dana svidi vam se baš svaka emocija. Često se znamo naljutiti na protivnike, osluškujemo, naslućujemo tko je opasna konkurencija, a koga ćemo „pomesti“. Dogodi se i da debatirate protiv svojih prijatelja iz drugih škola, a ta se prijateljstva nakon debate nekad održe, a nekad ne. Sudce, kada nam presude u korist, obožavamo, a kada nam pobjedu odnesu drugi (što je rijetko), onda smišljamo urote pri kojima, naravno, ostajemo samo na riječima. Saznali smo da suci obožavaju krafne iz Mate pa sada razmatramo kako to iskoristiti, a ostati moralno čisti. Naš je debatni klub i bez te spoznaje bio izrazito uspješan pa su tako prošle godine dva tima sudjelovala na državnom natjecanju te se sada jedan priprema za ovogodišnje državno natjecanje.
I za kraj…
Summa sumarum, debata je zanimljivo i zabavno iskustvo iz kojega nikada ne izlazite kao gubitnici jer stječete vrijedna iskustva koji pridonose izgradnji vlastite osobnosti. Neka od njih su obnavljanje starih znanja, stjecanje novih, vježbanje umijeća argumentirane rasprave, poboljšanje verbalnih sposobnosti i javnog nastupa, druženje, upoznavanje novih ljudi i prijatelja. Osobno sam kroz debatu afirmirala odluku o svom budućem studiju, stekla čvrsta prijateljstva i „ispekla“ umijeće retorike. Jedna od stvari koja će mi, uz knjižnicu i zalaske sunce, najviše nedostajati, kada odem iz srednje škole, svakako će biti i debatni klub.
Učlanite se, nemate što izgubiti!
