IV. gimnazija bogatija je za novi aparat za kavu. Svakog dana kilometarske kolone pred aparatom potvrđuju koliko su marulićevci oduševljeni istim. Učenicima je to postalo omiljeno okupljalište, a često ćete naići i na profesore kako strpljivo čekaju u redu za kavu. S obzirom na opću euforiju koja je zavladala, napisala sam Odu aparatu za kavu.
Daješ toliko okusa kave
Aparat ovaj vrijedan je vječne slave.
Kada čuju kako brujiš,
Jedva čekaju da espresso im pružiš.
Tri, četiri ili više kuna,
Ponuda tvoja baš je bujna.
Bijela kava, čaj ili čokolada
Tvoj red preko odmora —
Prava je kolonijada .
Profesori svoje živce
Liječe tvojim cappucinom
Dok u sebi misle:
Gdje si me dovela, sudbino?
Macchiato, duga, kratka
Nebitno jer i tajnica se hvata.
To što nudiš nema cijenu,
Zamjenu ti naći nećemo nijednu.
Ostali smo u šoku
Kao da smo dobili dvojku,
Ti nam baš svaki kusur vratiš,
Za marendu sačuvaš nam bakšiš,
Nikad do sad podbacio nisi,
Draži si nam nego bivši.
Oduševljenje ne krije ni naša “čista”,
Za te uvik u Marula ima mista .
I kad iz njega jednom pođem,
Možda jednom opet tebi dođem.
Blagoslovljen budi,
O divni, o predivni aparatu Marula,
Svaka tvoja kava rastura.
