Prošlo je punih trideset godina od ratne tragedije u kojoj je Vukovar pretvoren u ruševinu, a njegovi stanovnici izloženi najvećim strahotama rata. Vukovar je tada branilo između 1800 i 2000 hrvatskih branitelja te su neko vrijeme raspolagali sa samo dva tenka, stoga je ubrzo u grad ušla brojčano nadmoćnija neprijateljska postrojba s preko 30 000 vojnika, 600 tenkova i 500 oklopnih vozila. Bila je to borba Davida i Golijata, ali ovaj put David nije pobijedio. Nakon 87 dana opsade, Vukovar je 18. studenog 1991. godine pao, a konačni pad grada na Dunavu postao je simbol žrtava Domovinskog rata. Nakon uništenja kakvo svijet nije vidio još od vremena Drugog svjetskog rata, istog dana dogodio se još jedan veliki zločin u Škabrnji u kojoj su zločinci hladnokrvno pobili 84 branitelja i civila. Tog je dana cijela Hrvatska, natopljena krvlju, plakala.
I danas 18. studenog nosi posebno mjesto u srcu svakog Hrvata te je još uvijek velika rana stanovnika Vukovara i Škabrnje. Međutim, Vukovar se nikad zaboraviti neće i zato taj datum obilježavamo kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Dan jedne od najvećih hrvatskih tragedija postao je blagdan kojim se dostojanstveno prisjećamo žrtve koju su Vukovar i Škabrnja podnijeli prije trideset godina, dan kojim smo krenuli prema slobodi.
Mnogi se Hrvati ne mire s činjenicom da većina ratnih zločinaca nikada neće odgovarati za Vukovar i Škabrnju, ali baš zato nikad ne smijemo dozvoliti da se njihova žrtva zaboravi. Upravo nas isto i obvezuje da 18. studenog dostojanstveno iskažemo poštovanje prema vojnim i civilnim žrtvama Domovinskog rata čiji su životi i imena vječno utkani u hrvatsku slobodu.
I u našoj školi obilježili smo ovaj jako važan dan u povijesti hrvatskog naroda. Predstavnici razrednih odjeljenja zapalili su svijeće u Vukovarskoj ulici, a neki su marulićevci čak napisali i pjesme posvećene Vukovaru pod mentorstvom profesorice hrvatskog jezika Katarine Žanetić i profesora vjeronauka Nikole Milanovića. Grafiku za naslovnicu izradila je učenica Lucija Pušić pod mentorstvom profesorice Katarine Žanetić.
KRAJ DUNAVA STAJAO GRAD Kraj Dunava stajao grad posve čist i mlad sve dok ga nije razorio rat. Nema tamo ni srebra ni zlata, al' zbog prolivene krvi i plača on posta sveta zemlja naša. Hrvatskoj majci reci hvala što svoje sinove je dala, a oni stali, brat uz brata, pa gazili preko krvi i blata. Puno je ljudi ubijeno i krvi proliveno, a nije samo jednog sina odnijela neprijateljska mina. Puno je dana patnje prošlo da bi se do naše slobode došlo. Vukovar se iz prašine diže dok neprijatelja pravda stiže. Zastava domovine visoko se vije i srce svakog Hrvata na spomen tvog imena ponosno bije. Lana Kalac i Petra Dugeč, 2.b
VUKOVAR Poput feniksa uzdiže se iz pepela, ranjen i natopljen krvlju nevinih žrtava. Budiš se u svjetlost zore čistog srca, ponosan i gord i svijetliš poput svjetionika na moru donoseći nadu i vjeru u bolju budućnost. Karlo Tičinović, 2.b
VUKOVAR Svijeće su mu svjetlo jer zapamćen bit će vječno, zato držimo ruku desno da nam srce kuca svjesno i da u njemu ima posebno mjesto. Vukovar nam želi reći da lako nam je sad leći kad kraj je došao nesreći. Lara Grbavac i Sara Crnjac, 2.b
HRABRI GRAD Ti nisi samo grad, samo ostatak ranjenih srca. Ti nisi samo želja, samo nezacijeljena rana. Ti grad si heroja, snažan, odvažan ! Dokaz da Hrvatska može biti složna, dokaz da srce za domovinu tuče. Ti povijest si ispisao, branitelji uz tebe su stali i neprijateljima te nisu dali. Tebi teško je bilo, Tebi, grade na Dunavu. Al' narod tvoj nije te dao, za tebe krv se prolila i mladići mladi svoj život su dali. Majke su svoje sinove poslale u rat kako bi danas bio ponosan svaki Hrvat. Mnogi se nisu vratili, al' mirno usnuti mogu i poći dragom Bogu jer znaju da su svoj život za Hrvatski Dom dali. Bol je još uvijek u srcima razdvojenih, njihovi snovi i želje sve, nestali su u udaru prve granate. Vukovar je još uvijek naš, naš hrabri, voljeni grad ! Lorena Crnjac, Maria Crnjac i Anamarija Tešija, 2.b
VUKOVAR Veliki, hrabri grad, u njemu su brojni heroji pali, koji su život svoj dali. O njemu se govori kao o legendi, Vodotoranj je simbol herojski, a njegovo ime, veliko, ne kratko, reći zna svatko: Vukovar! Marin Korda i Roko Vuković, 2.b
VUKOVAR Vječno u našim srcima, Uvijek u našim mislima, Kao simbol snage i otpora, Okupan plavim bojama Dunava Veličanstveni grad Vukovar! Ada krasi taj divan kraj, Ranjeni i nikad pokoreni Vukovar ! Rino Majić i Borna Knezović, 2.b
VUKOVAR Dok duž plavog Dunava hodim, svoje korake osluškujem i brojim. Ovdje kročio je branitelj koji je pao i nesebično život dao. Tri mjeseca stajao je heroj grad i trpio je svaki jad. Neprijatelj strašni ni slutio nije kolika se sola u njemu krije. Ne plači stara majko, tvoj sin volio je domovinu jako. Nijedna žrtva uzalud nije dok se hrvatski barjak vije. Dok duž plavog Dunava hodim, svoje korake osluškujem i brojim. Hrvatska budućnost sada se kroji, a grad i dalje hrabro stoji. Karla Gospodnetić i Lucija Pušić, 2.b
PONOS SVIH HRVATA Na Dunavu plavom ponosimo se Vukovarom. Grad je to heroja i junaka čast mu i hvala svaka. Palim zlatnu svijeću da mu poželim vječni mir i sreću Vukovare, ti si u srcima Hrvata pun čežnje i rata. Mnogo je vrijednih života palo, puno suza se lilo, a svi se nadaju istom: Život u slobodi okrunjen mirom. Naša zastava na Vodotornju se vijori ratu, tuzi i boli snažno prkosi podsjeća na strašne ratne dane, kada Hrvat kraj nje prođe, srce mu ponosno bije. Ispred tebe su dani ljubavi i sreće što si proživio nikad se zaboravit neće ! Blistavo sunce obasjava tvoju ljepotu vječna hvala braniteljima na ovom životu ! Lorena Mandalinić, Lorena Gabrić i Karmen Rađa, 2.b
GRAD HEROJA Vukovar, heroja grad Simbol pobjede je sad. Najveća pretrpio je zla, A danas hrabro stoji iznad tla. Prošao si kroz puno patnje i boli, Ali znaj da zato cijela Hrvatska te voli. I sve dok Dunav mirno teče Naša srca Vukovar zaboravit neće. Marin Seršić i Ivan Galić, 2.b
ZA VUKOVAR Vukovar… u spomen tako hrabrog grada, uz sjetu boli i jada, Vodotoranj njegovu nebu prkosi, u nove pobjede nas nosi, Cijeli rat i svaki neželjeni put, podsjete me kako je svijet krut. Al' ti si tu, stojiš ponosno i hrabro, to od tebe predivno je stvarno. Predragi ponosu, voljeni naš grade, hvala što si srce hrvatske nade ! Nora Đonlić i Valentina Franić, 2.b
HEROJ GRAD Vukovar, Ponos i snaga, Bol i patnja. Koliko se ljudi za tebe krvlju borilo, napetost i tugu osjetilo jer tvoja je hrabrost stvorila tvoju besmrtnost. Heroju grade, ti razrušen više biti nećeš. Tvoja žrtva zaboravit se nikad neće! Svaka kuća u tebi ima povijest svoju i na taj način dobio si ljubav moju. Ratove više ne želimo jer našu Hrvatsku jako volimo! Tea Ninčević i Marita Koštić, 2.b
UPLAKANO LICE Uplakano lice nad ruševinom stoji, Minule dane za sobom broji. Odlaze dragi, znani ljudi, A ono plače, plače pa se čudi: „Gdje to stalno hrle svi? Hoće li se ikad vratiti?“ I pada noć, a ono se boji Za brata svojeg što u vojsci se bori. Čuju se neki nepoznati zvuci Umjesto starog zvona u crkvici. U zraku samo osjeti se strah, strah i tuga malih srdaca. Uplakano lice nad ruševinom stoji I čeka da se vrate njegovi heroji. Margarita Šunjić, 4.f
