Danas je stres postao nužni dio života svakog čovjeka. Često uzrokuje različite neravnoteže u tijelu, ali ostavlja traga i na psihi. Posebno je izražen kod tinejdžera koji i sami po sebi prolaze kroz raličite hormonalne promjene. Iako nam stres nekad može pomoći i postati dijelom i motivacija, češće se negativno odražava i uzrokuje promjene u ponašanju. Međutim, što uopće znači stres?
Stres označava skup fizičkih i psihičkih promjena koje nastaju kada vanjski i unutarnji čimbenici remete homeostazu, odnosno fiziološku ravnotežu kod čovjeka. I sami znamo da, kad smo pod stresom, često smo nervozni, napeto iščekujemo rezultate stresnog konteksta, ne možemo se smiriti… No, općenito se svaki pojedinac različito nosi sa stresom. Često o tome ovisi genetika i njegov stil prilagođavanja situaciji.
Danas se djeca koriste izrazima koji upućuju na to da su pod stresom, što nije uvijek dobar odabir riječi. Ipak današnjica postavlja visoke kriterije za djecu te se ta ista djeca svakodnevno pronalaze u stresnim situacijama. Primjerice, statistike diljem svijeta pokazale su kako djeca loše podnose situaciju s pandemijom. To je sasvim normalno jer svi teško podnose novonastalu situaciju, ali ipak danas se od adolescenata očekuje da se odmah prilagode situaciji. Zar su djeca bila spremna za nove mjere? Ograničavanje njihovih mladenačkih dana? Kako na mjestu djeteta razmišljati o ovome?
Iz prve vam ruke mogu reći kako danas djeca o svemu razmišljaju jako duboko te žele zadovoljiti sve kriterije. Ovo ozbiljno ugrožava psihu djeteta. Djeca pokušavaju napraviti sve što odrasli traže od njih. U djetetovoj su glavi postavljena nekakva visoka očekivanja koja mora opravdati kako bi dobio nagradu. Iskreno, to je poprilično tužno. Danas škola, sportski događaji i druge bitnosti nisu organizirane na principu da dijete to radi na svoje zadovoljstvo, već pokušava dati maksimalno od sebe kako bi impresionirao nekog starijeg. Stalno traže priznanje starijih, koji često ne daju adekvatni odgovor na postignuće tog djeteta. Učenici traže nekakav odgovor na njihov rad, neku pohvalu, no rijetko kad je dobiju. Stalno su pod pritiskom da nisu odradili zadatak kako treba te da nitko nije ponosan na njih. Često ne nailaze na podršku ni kod kuće ni u školi te nitko nema razumijevanja za njihove probleme.
Stariji, koji ovo sad čita, vjerojatno misli da je sve navedeno normalno. Međutim, ipak se treba zapitati daje li odgovor djetetu poslije njegovog završenog rada, dobije li to dijete kakvu povratnu informaciju, reakciju. Odrasli se trebaju zapitati jesu li samo pasivni promatrači koji uviđaju jedino pogreške, a zanemaruje dobre strane. Neka samo jednom promisle o tome i tako djetetu pokušaju olakšati obavljanje svakodnevnih zadataka. Ukoliko odrasli daju neko priznanje djeci koja se trude i rade, onda bi i ta djeca s radošću odrađivala svoje zadaće, vidjeli bi neki smisao. Danas često ne vide smisao ili neki jasni cilj onoga što rade. Više su se pretvorili u robote koji samo teže zadovoljavanju nečijih očekivanja, a pritom ne govorim o zadovoljavanju vlastitih.
Kako se nositi sa stresom? Možda zvuči prejednostavno, ali rješenje i jest jednostavno. Razgovorom se može riješiti veliki broj problema. Znanstveno je dokazano da je djeci lakše reći svoje probleme nego da se sami nose s istima. Naravno, za to treba vremena i povjerenja. No, budete li iskreni, lakše ćete se riješiti problema i stresa. Bio to razgovor s roditeljima, prijateljima, trenerom ili učiteljem, nađite podršku u sebi bliskoj osobi. Ne morate se bojati, ovo je problem world wide koji svi mladi pokušavaju smanjiti, no jedino je moguće ako počnemo od samog sebe.
