Dragi čitatelju,
ako ikada budeš imao prilike šetati hodnicima naše škole za vrijeme nastave, sklopi oči i osluhni. Sada se sigurno pitaš zašto jer tišina nije nešto posebno za čuti. E pa ja tvrdim da imaš nešto za čuti! Čut ćeš orna grla najboljeg i najnagrađivanijeg zbora u zemlji. Već četrnaestu godinu za redom osvajaju prve nagrade, a njihovim se uspjesima ne vidi kraj.
Ab ovo-sitnim koracima do visina
Priča počinje 1992. godine kada, Tomislav Veršić, profesor glazbene umjetnosti, počinje raditi u našoj gimnaziji. Već iduće godine osniva mušku klapu „Šufit‟ sastavljenu od učenika prvog i drugog razreda te ženski zbor. Klapa se nastavila razvijati samostalno, a nakon nagrade na smotri klapa „Skaradin 96‟ bilježi kontinuirani rast do danas. Davne 1994. godine profesor Veršić osniva mješoviti školski zbor koji je trebao biti jedna vrsta razonode za sve učenike koji znaju pjevati ili tek žele naučiti. Profesor je pozvao nekoliko učenika da se pridruže, a kasnije su se učenici prijavljivali i sami, čim su čuli doživljaje svojih kolega. Na svom prvom državnom natjecanju 1996. godine u Varaždinu osvajaju prvo mjesto u konkurenciji mješovitih četveroglasnih zborova i dobijaju srebrnu plaketu. Kako je vrijeme prolazilo, zanimanje za zbor sve je više raslo. Počeli su osvajati nagrade i priznanja, a zbor se napokon počeo doživljavati kao bitna stavka školskih aktivnosti. Već 1997. godine profesor organizira zbor kao udrugu građana jer ne želi imati samo dva sata za posao koji uspješno obavlja, a iziskuje barem 10 sati tjedno rada s učenicima. Tek 2005. godine ponovo formira mješoviti pjevački zbor, a u razdoblju od 2006. do 2019. godine osvajaju prva mjesta i zlatne plakete na državnom natjecanju školskih zborova u Varaždinu. Zbor je surađivao i sa školama izvan Hrvatske, poput škole Coro del Liceo Classico A. Marioti iz talijanskog grada Perugie.
Učenici su dolazili i odlazili, generacije su se smjenjivale, a zbor je rastao i sazrijevao. Za cijeli napredak bio je podjednako bitan profesor kao i učenici. On je svojim znanjem, strpljenjem i iskustvom svakom glasu dao svoje mjesto, a oni su talentom, upornošću, radom i trudom nastojali ispuniti sve njegove zahtjeve.
Pjevači zbora
Odakle svi ti milozvučni glasovi?
Mnogi pjevači zbora, uz pohađanje redovite nastave, pohađaju Glazbenu školu Josipa Hatzea, idu na satove pjevanja ili su pjevali u crkvenim zborovima. Naravno, ima i onih koji se pjevanjem nikada nisu bavili, ali imaju veliku želju učiti i raditi na usavršavanju svoga glasa. Takve profesor dijeli u dvije skupine, kako kaže: „Oni koji se nisu bavili pjevanjem ostaju začuđeni zahtjevnošću, količinom vremena, programa i energije koju je potrebno uložiti pa reagiraju na dva načina. Ili se zaljube ili napuste zbor.‟
Naglašava kako talent nije jedini bitan, izuzetno su bitni trud i rad, posvećenost i želja za napretkom.
Kako se postava zbora mijenja svake godine, bitno je da svatko daje svoj maksimum. Profesor postavlja izazove, kako pred učenike, tako i pred samoga sebe. Sam je rekao: „Kontinuirano radim na sebi, ali i na prisnome te iskrenom odnosu s pjevačima. Nosi me iskustvo, ljubav i zanesenost s glazbom. Obostrano imamo mnogo pozitivne energije i strpljenja. Ne smije se zanemariti visoki ljudski i glazbeni potencijal pjevača, ali i pomoć škole te zahvaljujem mnogim kolegama na razumijevanju i podršci.‟
Teško je izvesti da četrdeset glasova pjeva i zvuči kao jedan, a kada slušamo naše zboraše, čini se da i ne može drugačije. Bitno je obostrano razmijevanje i otvorenost, kako profesor kaže: „Pa čovječe, mislite li da je njima lako?! Imaju 17 predmeta gimnazijskog programa i uz to se bave glazbom. Mnogi se danas bave samo i isključivo glazbom pa ne postignu gotovo ništa. Svoje učenike sve više poznajem i shvaćam koliko mnogo mogu kad hoće. Dakle, nešto će se dogoditi kad ja hoću, ali mnogo više kad oni hoće. A njih čini četedesetak mladih, svojeglavih, pametnih, različitih sposobnosti.‟
Profesor Veršić „istesao‟ je vrhunske pjevače, a većina ih je nastavila njegovati svoju ljubav prema pjevanju. Neki od njih pjevaju u zborovima na fakultetu ili profesionalnim zborovima (Vox Animae, Ivan Filipović i dr.) dok drugi pak pohađaju Glazbenu akademiju i imaju solo karijeru. S radošću se sjećaju dragog im profesora i svojih malih početaka u potkrovlju naše gimnazije. Tu je svoje početke zabilježila i klapa „Šufit‟, osnovana u potkrovlju naše škole, a poznata imena nastavila su izlaziti iz „Veršićeve kabanice‟. Među njima su bliznaci Luka i Filip Kujundžić, Petar Ćaleta, Ela Radman i mnogi drugi. Neki su se glazbeno školovali, prekinuli pa potaknuti zborom ponovno upisali glazbene škole. Posljednja zvijezda proizašla iz našeg zbora jest Roko Blažević koji je pobjednik Dore 2019. godine i predstavlja Hrvatsku na Euroviziji. Sigurni smo kako nije posljednji te kako će takvih biti još mnogo.
Pjesme zbora
Kako izabrati pjesme koje će četrdeset pjevača izvoditi kao da je jedan? Težak zadatak bio je u rukama profesora Veršića, a priznaje da mu i danas nije lako. Nekada bira pjesme koje će učenicima biti zanimljive odmah na prvu, nekada i neće pa je to još jedan novi, obostrani izazov. Ponekad bira svjetski poznata djela, a nekad naša nacionalna, nažalost zanemarena. Također, važno je odvagnuti i trenutačnu sposobnost zbora, glasova itd. Godine iskustva čine ga sigurnijim u ono što zboru treba; mnogo više zna nego što je znao na početku. Kaže kako svako malo otkriva nešto novo i biva iznenađen glazbom. Njegova strast prema glazbi potakla je brojne učenike i iz njih izvukla ono najbolje, a sigurni smo kako će se tako i nastaviti.
