Naše predivno putovanje započeli smo noćnom vožnjom brodom. S obzirom da smo dobili avio sjedala, odlučili smo ostati budni te provesti nezaboravnu noć. Umjesto spavanja plesali smo s ostalim putnicima na brodu, što objašnjava činjenicu da smo idućeg dana svi bili jako umorni.
Ujutro smo prolazili preko Apenina i krenuli u razgledavanje Hadrijanove vile. Padala je kiša pa je obilazak bio kratak. Bazilika sv. Pavla bila je nešto najljepše što smo vidjeli na tom putovanju. Njena veličina i raskoš ne mogu se opisati riječima. Nitko nije mogao vjerovati da nešto takvo uopće postoji. Bazilika ima toliko detalja da biste ih mogli gledati danima! Sutradan ujutro krenuli smo u razgledavanje bazilike sv. Marije Velike koja se još naziva i Snježna jer ju je Papa dao izgraditi na mjestu gdje je pao snijeg 4. kolovoza. Međutim, ono što smo najviše iščekivali bio je rimski Koloseum. U tu svjetski poznatu arenu može stati čak 50 000 ljudi i svi mogu izaći u samo deset minuta! Zatim smo prolazili najstarijom ulicom (Via Sacra) i razgledavali Forum. Vodič nam je rekao kako je istina da na tom mjestu vidimo samo kamenja, ali i da trebamo pokušati sami zamisliti kako je to izgledalo prije. Dok smo šetali do Piazze Venezia, zastali smo pogledati uličnog umjetnika kako sprejem crta Koloseum. Moglo se čuti mnogo istih komentara poput: „Vidjela sam to na Instagramu!“ Piazza Venezia nas također nije iznevjerila. Bili smo zapanjeni raskoši i ljepotom kojom se odlikuje Oltar domovine. Nakon toga smo dobili deset minuta za razgledavanje Pantheona, hrama svih bogova. Jedna od lijepih uspomena nam je i Fontana di Trevi. Ondje smo bacali kovanice preko ramena: jednu smo bacili za sreću, a drugu da se ponovno vratimo u Rim. Najbolje ćemo zapamtiti ljude koji su bili baš svugdje gdje smo došli, a prodavali su prijenosne punjače i selfie štapove. Piazza di Spagna bila je puna raznih prodavaonica kao što su Sephora i Dolce & Gabbana. Naravno, cure su tražile slobodno vrijeme za kupovinu. Svi mi koji nismo prije učili talijanski naučili smo ono osnovno: „Quanto costa?“ i „Scusate, conto!“ (u prijevodu: „Koliko košta?“ i „Oprostite, račun!“). Sljedećeg dana razgledavali smo Vatikanske muzeje i Sikstinsku kapelu – Michelangelovo djelo. U bazilici sv. Petra papa Franjo je dijelio blagoslov pa smo morali čekati da uđemo, ali Papu, nažalost, nismo vidjeli.
Peti dan krenuli smo u Napulj koji je pun favela i smeća. Jeli smo njihovu pizzu koja nije bila nešto posebno ukusna, ali je svjetski poznata. Pompeje nismo posjetili jer je bio državni praznik i svi su Talijani dobili besplatan ulaz u muzeje, no barem smo obišli Nacionalni arheološki muzej. Iz istog razloga nismo mogli ući ni u crkvu sv. Nikole u Bariju. Tu večer smo na brodu jeli našu domaću hranu koja nam je svima nedostajala.
Nakon još jedne neprospavane noći, stigli smo u Dubrovnik gdje smo dobili četiri sata slobodnog vremena za razgledavanje. Zatim smo se ukrcali na „Domi-prijevoz“ i krenuli kući. Na rastanku smo slušali pjesmu „Da te ne volim“ Novih fosila i vjerujem da je bilo ponešto suza. Vjerujemo da se i danas objavljuju slike iz Italije na Instagramu i ostalim društvenim mrežama.
