Cijelu prošlu godinu slušali smo komentare poput: „Ala jedini idete u Španjolsku, odvojeni od cile generacije, za vrime ovih nereda. Jeste vi normalni?!“ Pa možda i nismo normalni, ali opet bismo sve ponovili. Ovako ide naša priča….
Večer. Okupljamo se na Solinskoj i odmah dobre vijesti – cijeli bus samo za 4.F. Put je bio dug, ali uz dobro društvo i pjesmu sve brzo prođe. Prva destinacija bio je Monaco u kojem su se samo čuli komentari cura o dobroj udaji. Padaju prve slike, u pozadini jahte, glumimo elitu. Međutim, ni jedna se cura nije udala pa smo nastavili naš put. Vozimo se dalje Azurnom obalom, iduća destinacija bila je Nica. Kada smo tamo došli, ostali smo bez teksta (što je inače teško postići). Mi jesmo „dica s mora‟, ali su nas opčinile prekrasne plaže te more u 50 nijansi plave. Dečkima je prioritet bio McDonald´s, a cure kao cure odmah na koktele, kavu i plažu. Zatim dolazimo do nama najljepšeg dijela Francuske – Cannesa koji je poznat kao grad filma, festivala i luksuza. Nakon šetnje gradom u pratnji našeg vodiča Marka, došlo je vrijeme da proslavimo 18-i rođendan našeg prijatelja. Luka, mislimo da si imao najbolji, pomalo filmski, doček rođendana: Cannes, plaža, piće i prijatelji. Dalmatinske pjesme povezale su nas s našim vršnjacima iz Zadra s kojima smo se družili do kraja ekskurzije. Ne možemo vam opisati kako je lijepo bilo čuti „Nije u šoldima sve“ u srcu Francuske.
Iduća destinacija – Lloret de Mar. Ljudi moji, kao da si došao u Las Vegas. Uh, prva večer može se opisati riječju nezaboravno. Iako su nam predlagali luksuzni klub Tropics, naša balkanska srca odvela su nas u Rockfellersa. Prva večer odmah je bila lom, doslovno i preneseno. Naša pegula Jele otišla je na after u bolnicu i to na šivanje. Trećaši, pazite se stakla u klubu! Nakon burne noći, eto nas u Barceloni. Šetnja La Ramblom, Sagrada Familia i sva Dalijeva čudesa urezala su nam se u pamćenje. Sve je išlo po planu do trenutka pljačke busa. Cure po običaju kasne, a dečki panično zovu. U početku nam se sve činilo kao loš fol, ali da je bar bio… Bez obzira na to, ništa nije moglo pokvarit naše dobro raspoloženje i volju za provodom. Opet Rock, s vrata čuješ La Miami i „eleventeen“ tequilas za amigose please. Ajme da, zaboravili smo vam reći najvažniju stvar, tequila 1 euro. Normalno da to vi nećete konzumirati, ali tko kaže da je Španjolska tako skupa?! A što je najbolje čuti iduće jutro kad si kronično neispavan: „Slobodno jutro u Barceloni!“ U Barceloni je odmah splitsko stanje uma došlo, a dvi ure kave brzo nam prošlo. Kasnije đir po Gironi, a navečer, za promjenu, Rock. Tu smo već kao doma! Svi nas znaju u tom kraju. Nakon neprospavane noći, stižemo u PortAventuru. Za divno čudo nikomu nije pozlilo, junački smo to odradili. Savjet za mlađe jest da se pomolite prije svake vožnje. Za kraj i oproštaj od Barcelone dobili smo nešto najljepše, uživanje u pogledu na Čarobnu fontanu. Nakon tog put pod noge, avion i pravac Split.
Ne znamo jeste li primijetili, ali nijednom nismo spomenuli naše profesorice. Ne brinite, nismo ih zaboravili. Kao šećer na kraju, htjeli bismo im reći jedno veliko HVALA! Profesorice Munitić i Žanetić nema vas zemlja!!!
4.F
