Francuski književnik Jules Verne jedan je od najistaknutijih znanstvenofantastičnih autora svih vremena poznat po djelima kao što su 20 tisuća milja pod morem, Put na Mjesec ili Put oko svijeta za 80 dana.
Između ostalog, u Verneovom ešalonu pustolovnih priča, izdvaja se još jedan roman – Putovanje u središte Zemlje, objavljen 1864. godine. Knjiga prati neobične znanstvene podvige, u ovom slučaju protagonista prof. Lidenbrocka i njegovu družinu koji se pokušavaju “dočepati” zemaljske jezgre ulaskom u neaktivni islandski vulkan Snæfellsjökull. U otkrivanju središta planete susreću se s kojekakvim nedaćama i zvijerima iz prapovijesti. Ekspediciju završavaju uspješno jer iz srca Zemlje dobivaju povratni let za površinu kroz dimnjak sicilijanskog vulkana Strombolija. Takvo otkriće im donosi svjetsko priznanje.
Ono što je Julesu Verneu donijelo titulu najboljeg pisca u ZF žanru vjerojatno jest činjenica da je stvarao svoj opus u drugoj polovici devetnaestog stoljeća pa mu današnji Hajduk nikako nije mogao biti suvremenik.
Imamo običaj reći da su Hajdukove domaće i međunarodne predstave tragedija, ali sam mišljenja da je ovo već odavno nadišlo i Eshila i Sofokla i Euripida jer sad već probija granice mogućeg, pa čak i onog nemogućega o čemu je Jules Verne rado pisao.
Poraz u Albaniji samo je upotpunjavanje naših ljetnih destinacija na kojima smo stradavali. Večeras smo dobili tri suvenira u jaketu, što svakako nije slučajno jer je svojima doma uvijek lijepo donijeti nešto s putovanja, kao i onda kad smo primjerice donijeli četiri magneta iz Kazahstana. Uvijek može bolje, a pogotovo bolje od velikog Julesa Vernea. Njegovim amaterima treba 80 dana da obigraju svijet i vrate se kući, a mi to obavimo do Velike Gospe i još stignemo otići u Sinj pješke. Prvenstvu se zatim okrećemo već 21 godinu zaredom, i na ljeto iznova, pa opet iznova…
Kada sam se već odlučio poigravati Verneovim naslovima, čak ni 20 tisuća milja pod morem ne opisuje dovoljno dubinu na kojoj je Hajduk kao klub trenutno. Stoga, nameće se zaključak da moramo biti dublje stacionirani od 20 tisuća milja, čak bih rekao da smo u ekspediciji kao profesor Lidenbrock prema samome središtu Zemlje. Kada pomisliš da ne može dublje od jednog blamiranja, uslijedi drugo još poraznije. Gzira, Tobol, Ružomberok, Dinamo City. Bilo je pustolovina za prepričavanje i prije vanzemaljaca s Malte, a bit će ih i nakon debakla u Tirani. To su valjda ona prapovijesna bića s kojima se boriš da stekneš titulu kluba koji je uspio otići toliko duboko da dotakne Zemljino središte.
Kada završe izlet put dolje bilo bi lijepo da pošalju neki telegraf, eto, da znamo da su gotovi s ovime. Valjda će se kao u knjizi dogoditi erupcija da izbaci Hajduk kod nekog našeg Strombolija, da izađe iz mraka u kojem se nalazi da prestane sramotiti u Europi, poglavito sebe, pa zatim i našu državu.
Neke mučne procese treba završiti do kraja da bismo mogli prionuti novom poslu. Ako trenutno čitamo o Putovanju u središte Zemlje, ne možemo krajičkom oka gledati na polici prašnjavo izadnje Puta na Mjesec. Tu smo gdje jesmo s razlogom.
Nisam mislio da ću to ikad reći, no nismo više velik klub. Samo brojan klub na marginama malih klubova. Hajduk piše nadrealne romane koje ljudi još uvijek imaju želuca čitati.
Inače bih rekao: “Zadnji neka ugasi sviću”, ali dolje gdje su Bijeli već odavno sunce ne sija, struje nema, a nekmoli žarulja.
